Nekada prateći kroz politiku određene ljude i njihove odluke zapitamo se što je to moral. Jeli to nešto što se jede? Pije? Izmokri?…..Praktički ljudi koji nam pričaju o pravdi su nepravedni, a koji pjevaju o ljubavi i zemlji bi ratovali. I tako sjetio se Miroslav Škoro prilikom izlaska iz stranke Domovinski pokret vratiti pjesmi. Začuđen je kako nema njegovih pjesmi na radijima, kao da bi pjesma trebala promovirati njegov politički angažman. To mu je jedino uspijevalo na Hrvatskom katoličkom radiju. Teško se odvojiti od činjenice da licemjerje krasi naše društvo pa i svijet. Imamo za primjer Škoru koji će pjevati protiv nekakvih izdajnika sa osobno je izdao HDZ, stranku koja mu je omogućila veoma mnogo u životu. Najviše.
Iako se Škoro tajno glazbeno furao na slavnog Jugoslavenskog kantautora i glazbenika Đorđa Balaševića nikada mu nije mogao biti sjena, jer Balašević je bio pjevač još od Tita sa posebnom karzimom koju je zadržao nedavno do svoje smrti i nakon smrti. Balašević je bio protiv rata i nije krio da je Jugoslaven, protivnik Miloševića, Tuđmana, Alije i podjela nacija da bi naposljetku uspio se vratiti u mnoge drage mu gradove gdje je doček fanova bio nešto silnije od granica. Škoro je simpatičan i drag pjevač ali teško skida geste, mimike i namet kojeg je imao Đole.
Ne želimo vjerovati glasinama da je našao mlađu ljubavnicu jer se to protivi njegovih katoličkim svjetonazorima.
Napisao je Škoro na društvenoj mreži sa čestitkom dana pobjede stihove i poruke:
Šutio sam petnaest dana i gledao sa strane kako je u ringu samo jedan borac koji mi, bodren plaćenom publikom, opet pljuje u lice i vrijeđa dostojanstvo. Izdržao sam, kao i svaki put do sada, jer su mi uzor upravo ljudi koje danas slavimo. I njih su ti isti pljuvali, osuđivali, pribijali na stup srama i rugali im se, i nikom ništa.
Istinu je moguće sakriti neko vrijeme, ali je ubiti ne može nitko. U ovih petnaest dana, moj sin Matija i ja smo napisali pjesmu.
Poklanjamo vam tekst u prigodi praznika.
Izdajnici i heroji
Pošten čovjek biti, ponos je i dika,
a nema ništa gore, k’o kad majka rodi izdajnika.
Taj prevarit hoće i tuđeg i svoga,
lagat’, otet’ drugom, jer on nema ni vjere ni Boga.
Ruke vodom pere, dok ga narod gleda,
al’ izdajnik ne zna, da se obraz nikad oprati ne da.
Oduvijek je tako, to ne vrijedi kriti,
i što veli Pjesnik: oduvijek je Hrvat tako teško biti
A heroja pronaći ćeš teško,
on ne priča o djelima svojim.
I upamti, reću ti još nešto,
poznat ćeš ga u pjesmama mojim
i po suzi iskrenoj,
koja pada kada daje život svoj.
Danas slavimo, a sutra… Sutra je novi dan, sutra i ja ulazim u ring.”
Hrvoje Buljan
