Srbijanski mediji zamjeraju Luki Modriću da je izdao punu autobiografiju u kojoj je prešutio brojne istine a optužio Srbe za sve. Neupitna istina je da Luka Modrić ne bi postojao bez Zdravka Mamića (kakav takav) koji ga je iz siromaštva doveo do Dinama i pretvorio u svjetsko nogometno ime. Ma koliko okrivljivali Mamića za nastale optužbe, znamo da se Mamića optuživalo desecima godina ali je jasno došao politički trenutak.
Mamić je političko sudski proces, naše je kritičko mišljenje, koje svi šalju istom sucu u Osijek kada ne treba utvrditi istinu nego osuditi. Mamić nije znao igrati i osjetio se kao Bog, čovjek iznad medija i sustava. Tpo ga je koštalo da sada ni ne može i nema gdje iznjeti istinu jer mu nitko neće vjerovati. Zagreb je podjeljen, jedni su ga mrzili drugi voljeli. Luka Modrić je prema optužbama srbijanskih medija pa piše ALO: – Pre nego što sam sišao sa postolja, sada ipak svesniji da sam proglašen najboljim igračem Mundijala, kao snažan bljesak prošlo mi je kroz glavu sećanje na moga dedu Luku. Koliko bi on tek bio srećan i ponosan da je mogao da doživi ostvarenje mojih snova. Imao sam šest godina kada su ga četnici bezobzirno ubili nedaleko od kuće. Tada nisam mogao da zamislim to ubistvo i gubitak, a ne mogu ni danas. Kratko je bio deo mog života, ali dovoljno dugo da ostavi u meni dubok trag porodične ljubavi, privrženosti i odanosti – napisao je Modrić u autobiografiji. – Sećam se kada se to strašno zlo dogodilo tek po uznemirenosti svog oca. Deda se nije vratio kući i otišli su da ga traže. Nisam bio ni svestan šta se događa kada su dedu dovezli u našu kuću u Zatonu Obrovačkom. Samo sam osećao da je nešto jako tužno. Tata me zagrlio i odveo do sanduka. Rekao mi je: “Sine, poljubi dedu!” Nisam mogao zamisliti da je to moj poslednji susret s njim. Deda Luka je bio veoma cenjen, mangup u pozitivnom smislu te reči, šarmer. Moj tata ga je obožavao i mogu misliti koliko mu je teško bilo kad ga je izgubio. Godinama posle prepričavao mi je osećaj užasa kad je pronašao beživotno dedino telo obliveno krvlju .– piše Modrić, a onda se prisjeća najtužnijega dana djetinjstva, 18. 12. 1991. godine.
Mediji mu zamjeraju što se sjeća četnika ali ne i Ustaša koji su mu pobili obitelj. Pišu: “Inače, ustaše su za vreme Drugog svetskog rata ubile pola familije. Modrićeva majka je Radojka Dopuđ, Srpkinja iz sela Kruševa kod Obrovca, a na spisku žrtava logora u Jasenovcu i Staroj Gradiški nalazi se najmanje troje članova njene porodice.”
Imperij, foto: Privatna
