Estetska kirurgija muškog spolovila više nije tabu tema, a potražnja u Europi neprestano raste. No, koji su stvarni dometi ovih zahvata, tko ih izvodi i zašto urolozi izdaju ozbiljna upozorenja?
Povećanje i podebljanje penisa nisu mit – oni su stvarna urološka i estetska kirurgija. U medicini se ovi zahvati nazivaju penoplastika ili faloplastika. Iako se o tome rijetko govori naglas, tisuće muškaraca u Europi svake se godine odlučuju na ovaj korak. Ipak, između muških očekivanja i stvarnosti u operacijskoj sali postoji golem jaz.
Kako zahvat stvarno izgleda?
Jedna od najvećih zabluda jest da se tijekom operacije spajaju umjetni i stvarni dijelovi tijela. Kirurgija ne funkcionira na taj način. Ne postoje “zamjenski” komadi tkiva koji bi srasli s vašim. Umjesto toga, koriste se isključivo dvije metode nadogradnje.
Kirurg presijeca takozvani suspenzorni ligament koji fiksira penis za stidnu kost. Time se dio penisa koji je bio skriven unutar tijela izvlači prema van. Rezultat? Dobiva se 1 do 2 centimetra na duljini, ali isključivo u opuštenom stanju. U erekciji duljina uglavnom ostaje ista, a penis može izgubiti svoj prirodni kut prema gore.
Ispod kože penisa ubrizgavaju se materijali koji ga šire. Najčešće se koristi vlastito masno tkivo (uzeto liposukcijom s trbuha ili bedara) ili hijaluronski fileri. Budući da je riječ o prirodnim materijalima, tijelo ih prihvaća. Masno tkivo se djelomično povezuje s krvožilnim sustavom, dok se hijaluron s vremenom razgrađuje. Silikonski implantati u Europi su iznimno rijetki zbog visokog rizika od odbacivanja.
Dobrobiti su isključivo u glavi
Suprotno popularnim vjerovanjima, ova operacija ne poboljšava seksualnu funkciju, ne liječi erektilnu disfunkciju niti produljuje trajanje odnosa. Sve uočene dobrobiti su psihološke prirode. Muškarci koji osjećaju tjeskobu i sram zbog izgleda svog opuštenog spolovila pred drugima dobivaju prijeko potrebno samopouzdanje.
Manje tjeskobe oko vlastitog tijela posredno može opustiti muškarca i poboljšati njegov seksualni život.
Gdje su centri izvrsnosti u Europi?
Njemačka i Austrija profilirale su se kao vodeća središta ove vrste estetske urologije u Europi, a njihovi stručnjaci često istupaju u medijima kako bi educirali javnost. UGRS centar (Darmstadt, Njemačka): Specijalizirana urogenitalna klinika koja godišnje obavi preko 600 zahvata povećanja penisa.
Dr. Christoph Kühhas (Beč, Austrija): Renomirani urolog i androlog koji u europskim medijima otvoreno govori o realnim dometima i rekonstrukciji spolovila. Poliklinika Maletić (Hrvatska): Domaći stručnjaci (predvođeni dr. Anom Maletić) koji u našim medijima redovito i stručno opisuju zahvate povećanja spolovila masnim tkivom i filerima.
Skrivena strana operacije: Ozbiljni zdravstveni rizici
Iako klinike često reklamiraju ove zahvate kao brze i bezbolne, ugledne svjetske urološke udruge ne preporučuju operaciju iz čisto estetskih razloga. Stopa komplikacija kreće se između 10% i 30%, a posljedice mogu biti trajne. Ubrizgana mast može se neravnomjerno razgraditi, ostavljajući penis asimetričnim i kvrgavim.
Stvaranje unutarnjih ožiljaka (fibroza) nakon rezanja ligamenata može povući penis prema unutra, pa on na kraju postane kraći nego prije operacije. Agresivniji zahvati mogu oštetiti fine živce i krvne žile, što dovodi do gubitka osjeta ili trajne erektilne disfunkcije. Korištenje nedopuštenih materijala poput tekućeg silikona ili parafina u neregistriranim salonima dovodi do teških infekcija i odumiranja tkiva (nekroze).
Zaključak struke: Medicina preporučuje ovaj zahvat isključivo u slučajevima medicinske dijagnoze mikropenisa (kada je duljina u erekciji manja od 7 centimetara). Za sve ostale, rizik od gubitka funkcionalnosti radi nekoliko milimetara u opuštenom stanju jednostavno je prevelik.
Imperij
