Mnogi ljudi koji danas žive imaju malu komponentu DNK neandertalca u svojim genima, što ukazuje na važnu ulogu miješanja s arhaičnim ljudskim lozama u evoluciji naše vrste.
Paleogenetski dokazi pokazuju da se hibridizacija s neandertalcima i drugim drevnim skupinama dogodila više puta, pri čemu je povijest naše vrste više nalikovala mreži ili pletenom potoku nego stablu.
Jasno je da je podrijetlo čovječanstva bilo složenije nego što se prije mislilo. Neophodno je koristiti više linija dokaza za istraživanje utjecaja takve hibridizacije.
Drevni DNK rijetko je dobro očuvan u fosilnim uzorcima, pa znanstvenici moraju prepoznati moguće hibride iz njihovih kostura. To je ključno za razumijevanje naše složene prošlosti i onoga što nas čini ljudima.
Profesorica Katerina Harvati iz Senckenberg centra za ljudsku evoluciju i paleookoliš na Sveučilištu u Tübingenu, Njemačka, zajedno s profesoricom Rebeccom R. Ackermann s Instituta za istraživanje ljudske evolucije na Sveučilištu Cape Town, Južnoafrička Republika, istraživale su utjecaj hibridizacije koristeći fosilne lubanje i identificirali pojedinačne potencijalne hibride u prošlosti. Njihov je rad objavljen u časopisu Nature Ecology and Evolution.
S.K., Umjetnička ilustracija: Gleiver Prieto
