Usred mnogih nagađanja i istraživanja o tome kako naša genetika utječe na način na koji starimo, studija Sveučilišta Kalifornija, Berkeley, sada pokazuje da su individualne razlike u našem DNK manje važne kako starimo i postajemo skloni bolestima starenja, kao što su dijabetes i rak.
U studiji o relativnim učincima genetike, starenja i okoliša na način na koji se izražava oko 20 000 ljudskih gena, istraživači su otkrili da su starenje i okoliš daleko važniji od genetskih varijacija u utjecanju na profile ekspresije mnogih naših gena kako postajemo stariji. Razina na kojoj se geni izražavaju – to jest, povećavaju ili smanjuju aktivnost – određuje sve, od razine naših hormona i metabolizma do mobilizacije enzima koji popravljaju tijelo.
“Kako vaša genetika – ono što ste dobili od donora sperme i donora jajne stanice i vaša evolucijska povijest – utječu na to tko ste, na vaš fenotip, kao što je vaša visina, težina, imate li srčanu bolest ili ne?” rekao je Peter Sudmant, asistent profesora integrativne biologije na UC Berkeley i član Centra za računalnu biologiju kampusa.
“U ljudskoj genetici obavljena je ogromna količina posla kako bi se razumjelo kako se geni uključuju i isključuju ljudskim genetskim varijacijama. Naš projekt nastao je pitanjem: ‘Kako na to utječe dob pojedinca?’ I prvi rezultat koji smo otkrili bio je da je vaša genetika zapravo manje važna što ste stariji.”
S.K., foto: pixabay
