Nova studija koju je vodilo Sveučilište Tasmanije—uz sudjelovanje Sveučilišta u Bonnu—otkrila je najstariju morsku DNK u dubokomorskim sedimentima Škotskog mora sjeverno od antarktičkog kontinenta.
Materijal bi se mogao datirati na milijun godina. Tako stari materijal pokazuje da sedimentna DNK može otvoriti put za proučavanje dugoročnih odgovora oceanskih ekosustava na klimatske promjene.
Ovo će priznanje također pomoći u procjeni sadašnjih i budućih promjena morskog života oko zaleđenog kontinenta. Studija je objavljena u časopisu Nature Communications.
Antarktika je jedno od najosjetljivijih područja na klimatske promjene na Zemlji. Proučavanje prošlih i sadašnjih odgovora polarnog morskog ekosustava na ekološke i klimatske promjene stoga je kritično i hitno.
Analiza sedimentne drevne DNK nova je tehnika koja pomaže dešifrirati “tko” je živio u oceanu u prošlosti i “kada”. Također, vremena velikih promjena u sastavu mogu se povezati s promjenama klime. Takvo nam znanje može pomoći da predvidimo kako će morski život oko Antarktike reagirati na tekuće i buduće klimatske promjene.
Međunarodni tim upotrijebio je sedaDNA za istraživanje promjena u strukturama morskih organizama u Škotskom moru u posljednjih 1 milijun godina, koristeći sedimente prikupljene tijekom IODP ekspedicije 382 “Iceberg Alley and Subantarctic Ice and Ocean Dynamics” 2019.
Tim je poduzeo opsežnu kontaminacijsku kontrolu kako bi se osiguralo da su signali sedaDNA autentični, uključujući, na primjer, istraživanje karakterističnih obrazaca oštećenja povezanih sa starenjem u oporavljenim fragmentima DNK. Uspjeli su otkriti drevnu DNK staru čak milijun godina.
S.K., foto: pixabay
