U nedostatku slatke vode, Veliko slano jezero postaje slanije. Jezero gubi izvore unosa slatke vode za poljoprivredu, urbani rast i sušu, a pad uzrokuje porast koncentracije soli čak i iznad granice tolerancije morskih račića i slanih mušica, prema Wayneu Wurtsbaughu iz Watershed Sciences na Quinney College of Natural Resources.
Dešifriranje ekoloških i ekonomskih posljedica ove promjene složeno je i bez presedana, a stručnjaci pomno promatraju još jedno slano jezero pod stresom tražeći naznake o tome što očekivati sljedeće – jezero Urmia u Iranu.
Ovo “sestrinsko jezero” nudi očite i zabrinjavajuće paralele sa sudbinom Velikog slanog jezera, prema novom istraživanju Wurtsbaugha i Somayeh Sime sa Sveučilišta Tarbiat Modares u Teheranu.
Povijest obaju jezera kretala se sličnim putanjama, iako različitim tempom. Kako sve manje slatke vode prolazi kroz povezane rijeke i potoke u ova jezera, prirodne soli postaju sve više i više koncentrirane u vodi.
Domaće slane mušice i morski račići toleriraju sol, ali kada razina slane otopine dosegne određene ekstremne koncentracije – ponekad dostižući zasićenje – čak se i životinje i biljke posebno prilagođene slanom okruženju mogu boriti.
To također znači da će se milijuni ptica selica koje ovise o ovim izvorima hrane također boriti, gladovati ili otići.
Tijekom desetljeća, rastuća urbana populacija u sjevernoj Utahu tražila je više slatke vode za usjeve, travnjake i slavine, stavljajući postupno sve veći stres na ekosustav.
Sada 20-godišnja suša gura razine saliniteta dalje prema neodrživim razinama, rekao je Wurtbaugh.
S.K., foto:USGS
