Nakon što je preživio australske šumske požare, dunnart s otoka “Kangaroo Island” suočava se s gladnim predatorima
Tobolčari su sisavci s vrećama za nošenje mladih. Malo je životinja došlo do granice od čudesnog preživljavanja do ruba izumiranja tako brzo kao dunnart s otoka Klokana.
U 2019. i 2020. razorni požari spalili su gotovo 100.000 četvornih kilometara (38.600 četvornih milja) jugoistočne Australije. (To je područje otprilike veličine Indiane ili Virginije, a veliko gotovo kao Tajvan ili Švicarska.) Vatreni požari zaprijetili su stotinama vrsta izumiranjem.
No, čini se da je dunnart otoka klokana (Sminthopsis aitkeni) prkosio toj zabrinutosti i to iako je njegova populacija prije požara brojalo manje od 500 jedinki.
Ali sada su ta rijetka stvorenja možda ugroženija nego ikad. To je zaključak studije od 16. lipnja u Scientific Reports. Velika prijetnja za ove životinje je da ih pojede mačka.
Mačke su moćni predatori. Od 2008. divlje mačke doprinijele su izumiranju više od jedne od svakih osam vrsta u svijetu.
Mačke nisu porijeklom s otoka Kenguri. Zapravo, na njih se gleda kao na invazivnu vrstu.
Mnoge od ovih životinja postale su dio otočne divljine. To je jedan od razloga zašto vlada godinama uništava mačke na Otoku klokana. Sve su to znali znanstvenici koji su proveli istraživanje dunnarta, ali kada su proučavali ostatke mačaka eutanaziranih 2020., istraživači su ipak bili iznenađeni onim što su vidjeli. Sedam od svakih 86 mačaka nedavno je jelo dunnarts.
“Nismo očekivali da ćemo ih pronaći toliko”, kaže Louis Lignereux. On je terenski istraživač u Australiji na Sveučilištu Adelaide School of Animal and Veterinary Science, a ovi sadržaji crijeva bili su samo snimka opasnosti koju su mačke predstavljale za dunarte.
Podaci o obrocima odražavali su samo ono što su te životinje jele u posljednjih dan i pol.
Uzimajući to u obzir, samo tih sedam mačaka moglo je pojesti dovoljno dunnartsa da u nekoliko mjeseci istrebe populaciju Otoka klokana. Ove proučavane mačke, naravno, sada su mrtve. No stotine ih još uvijek lutaju otokom.
Dunnartovo malo stanište čini ovu životinju posebno ranjivom. To je kao da sva svoja jaja stavljate u jednu košaru, kaže Lignereux.
Od požara, smatra se da dunnart s Otoka klokana sada živi na području veličine otprilike jedne desetine njujorške četvrti Manhattan.
“Ako se nešto dogodi ovom mjestu”, upozorava Lignereux, “onda je zauvijek nestao.”
S.K., sciencenewsforstudents.org., foto: instagram
