Nije šala već jako ozbiljno. Naš gost je klaun Nikola Barbarić poznat kao klaun Spartanko i po prvi put nam otvara svoju životnu priču. Osim smijeha jako nam je bio važan upravo ljekoviti smijeh. Koliko smo izloženi negativnoj energiji a koliko pozitivnoj. Zapravo Spartanko obilazi i dječje onkologije, a smjeh je često veliki lijek, što medicine u naprednim zemljama shvaćaju izuzetno ozbiljno. Zapravo svaka bolnica u Hrvatskoj bi osim liječnika trebala imati zaposlene i klaunove koji pružaju moralnu i mentalnu podršku svim teško bolesnima naročito djeci.
Kako ste postali klaun? Klauniranje je došlo kad je došao koronavirus. Zabranili su tada trenirati djecu, a ja sam radio kao sportski trener. Iako su kasina radila punom parom, bilo je “opasno” trenirati djecu pa sam morao potražiti drugi posao. Animatorski posao mi je bio najbliži pa sam malo po malo probudio klauna u sebi.
Što klaun radi i s kim se najviše druži? Klaun zabavlja, nasmijava i širi pozitivnu energiju. Najčešće se družim s djecom (naravno, dok nastupam), ali i s odraslima koji žele na trenutak zaboraviti svakodnevne brige. Radim na raznim događanjima, od rođendana do vrtića i škola, hotela, kampova i uličnih festivala.
Koliko je ljudima potrebno smijeha? Neizmjerno! Smijeh je lijek za dušu i tijelo, smanjuje stres i donosi sreću. U današnje vrijeme, kada su ljudi često pod pritiskom, smijeh je potrebniji nego ikad.
Klaunovi često posjećuju onkološke bolnice. Koliko je to teško i važno za mlade pacijente? Teško je vidjeti bol i patnju, ali važno je donijeti svjetlo u teške trenutke. Djeci je svaki osmijeh kao malo čudo. Klaunovi pomažu da na trenutak zaborave bolest i osjete radost. To je nešto što mi daje snagu i smisao. Osobno odem nekoliko puta godišnje u bolnice, puno kompetentniji na tu temu su moji prijatelji crveni nosevi koji su svakodnevno u bolnicama.
Shvaća li se dovoljno ozbiljno potreba za klaunovima u bolnicama? Nažalost, ne u onoj mjeri u kojoj bi trebalo. Bilo bi sjajno kada bi klaunovi bili službeno dio bolničkog osoblja jer je dokazano da smijeh pomaže u procesu ozdravljenja.
Što privatno volite kao klaun? Privatno volim putovati i otkrivati nove trikove.
Tko vas najviše angažira? Najviše me angažiraju vrtići, škole, dječji rođendani i festivali.
Što klaun sluša od glazbe? Veselu glazbu! Od cirkuske do dječjih pjesama, ali volim rock i stare hitove. Glazba je važan dio nastupa jer ritam i melodija dodatno pojačavaju emocije. Privatno volim grupu Dalmatino i našu domaću glazbu, a od stranog AC/DC.
Volite li životinje? Obožavam! Životinje su iskrene, razigrane i često smješnije od klauna. Imam zeku Čuda koji mi je pravi pomoćnik u zabavljanju. Razmišljam se nabaviti još životinja, ali mi je stan mali i imam troje djece pa gledam kako da sve to ukomponiram.
Najdraži filmovi? Obožavam komedije i akcijske filmove. Volim Chaplina, Mr. Beana i Jack Reachera.
Bavite li se sportom? Da! Volim trčanje, teretanu, planinarenje i padel jer mi pomažu da ostanem u formi za sve moje turneje.
Koja ste mjesta obišli u svom petogodišnjem radu? Nastupao sam u mnogim gradovima i mjestima, od malih sela do velikih festivala po cijeloj Hrvatskoj. Svaka publika donosi nešto novo i posebno.
Koji su vam najdraži gradovi nastupa? Split, Podstrana, Solin i Šibenik su mi posebno dragi, ali najviše volim mala mjesta gdje se osjećam blisko s publikom i gdje dolazim svake godine pa vidim poznata lica za glavu veća.
Što vam u društvu najviše smeta? Nedostatak smijeha i previše ozbiljnosti. Ljudi su često preokupirani brigama i zaboravljaju uživati u malim stvarima.
Jeste li se ikada zaljubili? Kako to izgleda kod klauna? Naravno! Klaunova ljubav je iskrena, vesela i puna iznenađenja. Ljubav je poput dobre šale – dolazi iz srca i osvjetljava svijet. Zaljubim se svaki put u svoju publiku kad se kliknemo nakon nekoliko minuta animiranja. Razlika između klauna i mađioničara je u tome što klaun traži ljubav od svoje publike i ide tamo gdje je kaos i od toga stvara priču.
Koliko brinemo o okolišu i imate li savjet? Brinemo, ali nedovoljno. Trebali bismo više reciklirati, koristiti manje plastike i paziti na prirodu. Svaki mali korak je važan!
Kako izgleda jedan dan u životu klauna? Ujutro ustajem, hranim zeca, pakiram opremu, čistim kostim i trikove te kontaktiram vrtić ili školu, odnosno gdje idem nastupati to jutro.
Koji je najzabavniji trenutak koji ste doživjeli? Najzabavniji trenutak mi je bio kad sam nastupao na Supertalentu i kada sam ušao u veliki balon, presvukao se u Supermena te poletio.
Kako reagiraju odrasli na klauna? Neki odrasli te gledaju kao umjetnika, a neki kao nekog klošara. Sve dok ne vide kojom opremom raspolažeš i na kojoj je razini to što radiš te kako djeca reagiraju. Mislim da dosta ljudi tada poželi biti klaun.
Ima li klaun nekad loš dan? Sigurno da ima, ali čim krene nastup i djeca se počnu urnebesno smijati, odmah više nemaš loš dan. Profesionalci koji rade s djecom, bilo to s bine, u vrtiću ili školi, nikad ne bi smjeli dopustiti da se vidi da su iziritirani i nervozni te da to prenose na djecu. Nažalost, neki su takvi stalno, a rade s djecom. Baš mi bude žao kad to vidim.
Koja je najneobičnija situacija u kojoj ste nastupali? U jednom restoranu. Bilo je skoro 50 djece na rođendanu, sve je bilo okruženo visokim stolicama i onim opasnim čašama za vino. Prostor je bio mali, a organizator koji me pozvao tražio je da budemo tihi dok nastupam radi ostalih gostiju, te da djeca manje vrište i da se tiše smiju.
Što biste poručili čitateljima? Želim vam da svaki dan nađete vremena za smijeh, za odlazak u prirodu i da što više vremena provodite s vašom djecom. Voli vas puno klaun Spartanko i vidimo se na vašoj zabavi.
Katarina Baričić
Za sve koji žele kontaktirati klauna Spartanka Smotanka mogu to na 0915152072 ili na email klaunspartanko@gmail.com.
