Na groblju Spitak, među stotinama grobova s istim datumom smrti – 7. prosinca 1988. – nalazi se jedan bez križa, zvijezde ili fotografije. Na spomeniku je samo ime: Žuža. Tijekom strašnog potresa koji je ubio 25.000 ljudi u Armeniji, Žuža – obični mješanac – učinila je nemoguće.
Spasila je jednogodišnju djevojčicu koja je bila s njom pod ruševinama. Četiri dana pas je svojom toplinom grijao bebu i, eventualno, hranio svojim mlijekom – inače kako objasniti da je dijete preživjelo? Kad su spasioci dogovarali minute šutnje kako bi čuli žive ljude ispod hrpe kamenja i pijeska, Žuža je zavijala.
Ali životinje nisu bile prioritet, važniji su bili ljudi… A onda je Žuža učinila nešto što nikad prije nije – lagano je ugrizla dijete. Djevojčica je počela plakati, a zahvaljujući tome, oboje – uplakana beba i izmučeni i izgladnjeli pas – izvučeni su ispod ruševina. Žuža je živjela s obitelji Lale Saryan još 12 godina. A kad je umrla, Lalina rodbina pokopala je na groblju Spitak među drugim ljudskim grobovima… Barem ovaj puta ne po pravilima, nego po zaslugama.
H.B., FOTO: Facebook
