Da u 21. stoljeću netko veliča povijesne naše zločince i sramote te iskrivljuje povijest, za svaku je osudu. Fašizam je bio krvoločan, odmazda antifašizma također, a i komunizma. Osveta za osvetom počela je od ubijanja nedužnih u nacizmu/fašizmu. No vječite optužbe ustaše na četnike i četnika na ustaše je prozirna, jer su obje strane bili povijesni suradnici u borbi protiv partizana i takmičili se u ubijanju Židova, Roma i svojih neposlušnika. Ovo su povijesni podaci o ustaškim i četničkim logorima, njihovim režimima i odnosima tijekom Drugog svjetskog rata, uz teritorijalne okvire tadašnje NDH (Nezavisne države Hrvatske) i Srbije:
—
Ustaški logori smrti
Ustaški režim, koji je vladao u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) od 1941. do 1945., osnovao je niz koncentracijskih logora u kojima su masovno ubijani Srbi, Židovi, Romi i hrvatski politički protivnici. Najpoznatiji logori su:
1. Jasenovac
Smatra se jednim od najvećih logora u regiji.
Procjene broja žrtava variraju: između 83.000 i 100.000 ubijenih, dok neki povjesničari navode manje i veće brojeve. Žrtve su Židovi, Srbi, Romi i hrvatski antifašisti. Brojni povjesničari smatraju da žrtve treba otkopati, prebrojati i pokopati. Također neki povjesničari tvrde da se tu nalazi mnogo ubijenih domobrana, ustaša i nacističkih vojnika koje su ubili partizani. Nažalost, nemoguće je prebrojati koga su odnjele rijeke Sava i Una.
2. Stara Gradiška
Posebno poznat po brutalnom postupanju prema ženama i djeci.
Oko 12.000 ubijenih, većinom žena i djece.
3. Logor Jadovno
Djelovao kratko (1941.), ali je u njemu ubijeno oko 15.000 ljudi, uglavnom Srba i Židova.
4. Pag i Slana
Logori na otoku Pagu, gdje su ljudi brutalno ubijani i bacani u jame.
Procjena: oko 8000 žrtava.
Vlada: Na čelu NDH bio je Ante Pavelić, vođa ustaškog pokreta, koji je vladao uz podršku nacističke Njemačke i fašističke Italije. Ustupio je nakon Rapalskih ugovora Rimskim ugovorima, fašističkoj Italiji većinu Dalmacije, Zadar, Šibenik i Split bez partizana nikada nebi bili dio Hrvatske. No Pavelić je bio sretan velikom okupacijom BIH koja mu je bila draža od Dalmacije.
—
Četnički logori smrti
Nedićeva Srbija ili Vlada Narodnog Spasa je naziv za marionetsku i profašističku srbijansku državu s generalom Milanom Nedićem na čelu, koja je uspostavljena 1941. na Području njemačke vojne uprave u Srbiji. Četnici su tijekom rata, pod vodstvom Draže Mihailovića, surađivali s nacistima i talijanskim fašistima u borbi protiv partizana i vršili masovne zločine protiv civilnog stanovništva. Iako nisu imali logore smrti u istom obliku kao ustaški, dali su maximum sebe da budu zabilježena najmanja u to vrijeme država koje je prva istrijebila Židove. Neki su objekti korišteni za zatvaranje, mučenje i likvidaciju političkih neprijatelja:
Najpoznatiji logori u Srbiji
1. Staro Sajmište (kod Beograda)
Žrtve: Oko 20.000 ljudi ubijeno je u logoru. Većina žrtava bili su Židovi, Romi, neistomišljenici i partizani.
Metode ubijanja: Posebno su poznata “plinska vozila” (pokretne plinske komore) kojima su Židovi masovno ubijani.
2. Topovske Šupe (Beograd)
Lokacija: Na Voždovcu u Beogradu.
Žrtve: Oko 5000 Židova i Roma. Logor je služio kao sabirno mjesto prije masovnih pogubljenja u obližnjim šumama i na stratištima.
Posebnosti: Prvi logor u Srbiji, osnovan 1941., odmah nakon nacističke okupacije.
3. Banjica (Beograd)
Lokacija: Na periferiji Beograda, pod zajedničkom kontrolom njemačkih vlasti i Nedićeve policije.
Žrtve: Više od 23.000 zatvorenika prošlo je kroz logor, a oko 4200 ih je pogubljeno.
Profil zatvorenika: Srbi, Židovi, Romi, i politički protivnici režima.
4. Niški logor (Niš)
Lokacija: U blizini Niša.
Žrtve: Više od 10.000 ljudi prošlo je kroz logor, od kojih su mnogi ubijeni ili deportirani u druge logore.
Posebnosti: Poznat po masovnim bijegovima zatvorenika.
5. Šabac (Zasavica)
Lokacija: Kod Šapca, na obalama Save.
Žrtve: Židovi, Romi i stanovništvo iz sela koje su okupatori smatrali “problematičnim”.
Posebnosti: Ovaj logor je služio kao sabirni centar prije masovnih egzekucija u okolnim šumama.
6. Kragujevac i Kraljevo
Lokacije: Privremeni logori uspostavljeni tijekom masovnih odmazda.
Žrtve: Tisuće civila, uključujući žene i djecu, ubijene u masakrima (npr. Kragujevački oktobar i masakr u Kraljevu).
Posebnosti: Ovi logori i masakri služili su kao odmazda za partizanske aktivnosti.
7. Dedinje (Beograd)
Lokacija: Vila u Dedinju, koristila se kao zatvor pod njemačkom kontrolom.
Žrtve: Politički zatvorenici i partizanski suradnici.
Žrtve likvidacija
Židovi: Srbija je među prvim zemljama u Europi proglašena “Judenfrei” (“oslobođena Židova”). Gotovo cijela židovska zajednica Srbije (oko 16.000 ljudi) je uništena.
Romi: Na tisuće Roma ubijeno je u logorima i tijekom odmazdi.
Srbi: Kolaboracionistički režim i nacisti progonili su komuniste, partizane, antifašiste, i političke protivnike. Masovna stratišta su uključivala žene, djecu i starce.
Politički zatvorenici: Komunisti i pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP).
Odgovorni za logore
Nijemci: Izravno kontrolirali logore i organizirali masovna ubojstva.
Milan Nedić: Vodio marionetsku vladu Srbije. Njegov režim surađivao je s Nijemcima i pomagao u provođenju antisemitizma i progonu komunista.
Četnici: U nekim slučajevima, surađivali su s Nijemcima i Nedićevim vlastima u borbi protiv partizana i njihovih simpatizera.
Suradnja ustaša i četnika
Iako su ustaše i četnici bili ideološki neprijatelji, povremeno su surađivali protiv zajedničkog neprijatelja – partizana.
Livanjski sporazum (1942.): Dogovoreni su privremeni prekidi sukoba kako bi zajedno borili protiv partizanskog pokreta.
Primjeri suradnje: U istočnoj Bosni i Hercegovini (Foča, Gacko) postoje zabilježeni incidenti gdje su ustaše i četnici dogovarali koordinirane akcije.
Teritorijalni okvir Hrvatske i Srbije
1. Nezavisna Država Hrvatska (NDH):
Obuhvaćala je teritorij današnje Hrvatske, BiH i dijelove Srbije (Srijem). (bez većine Dalmacije)
Površina: Oko 115.000 km².
NDH je bila podijeljena na zone njemačkog i talijanskog utjecaja.
2. Srbija pod Nedićem:
Smanjena na užu Srbiju s Banatom (pod njemačkom upravom).
Površina: Oko 55.000 km².
Vojvodina i Kosovo su pripojeni Mađarskoj i Italiji, dok je Sandžak bio pod talijanskom upravom.
—
Ustaše i četnici počinili su brojne zločine u svojim teritorijima, pri čemu su ustaški logori smrti postali simbol genocida nad Srbima, Židovima i Romima, dok su četnici provodili masovne likvidacije u sklopu svojih etničkih čišćenja. Iako su povremeno surađivali, obje strane vodile su svoje projekte genocida i represije pod okupacijskim režimima.
…..
OSLOBAĐANJE I OSVETA
Josip Broz Tito je sa skupinom NOV isplanirao kako organizirati pobunu takvom sistemu. Sumnja se da su mu pomogli Britanci, Amerikanci, Rusi i Židovi. Uspjeli su čak regrutirati od 80.000 do 800.000 partizana i krenuti u oslobađanje velikog teritorija. Podjele su doslovce bile unutar obitelji. Jedan brat bi pripadao ustašama drugi četnicima, treći partizanima. Velika tragedija za narod. Klanje je bilo neizbježno. Partizani su poubijali fašiste, ustaše i četnike, no u osveti Tito nije birao ni civile. Teško se moglo više znati tko je tko. Tako da je Tito naredio da se zarobljenike pobije i baci po jamama diljem bivše Jugoslavije gdje i danas počivaju vezani bez imena. Kasnije je otvorio svoje političke zatvore i odmah onima koji su mu pomogli zatvorio vrata. Židovima je oteo imovinu, te im osiguravao deportacije prema Palestini. Kada već svijet tvrdi da Židovima ne pripada Palestina zašto su ih organizirano opljačkane deportirali prema dolje?
Tito je postao zločinac koji je svakom a većini Židova oteo vile, spasio im život ali pokrao i nazvao ih Titovim vilama. Imali su jedan smjer. Svim silama je odbio Rusku pomoć Staljina jer je vjerovao da će ga Staljin doći glave. Partizani koji su samo rekli nešto pozitvino o Staljinu bili su poslani na Goli otok u mučeništvo. Sa britancima i amerikancima nije imao velikih problema ali je htio ostati svoj. Josip Broz Tito je zadužen za vraćanje Istre i Dalmacije pod Hrvatsku kao sastavnicu Jugoslavije. Srbiju je proširio koliko je smatrao da joj pripada. Boku kotorsku je pripojio Crnoj Gori, a Bosnu i Hercegovinu iz osvete prema Ustaškom režimu nazvao je BIH i dao autonomiju. Svi su do njegove smrti trebali poštivati isključivo Jugoslaviju bez nacionalizma, no nacionalizam i nezadovojstvo Jugo represijom opet je počelo buditi nacionalizme zbog ugnjetavanja. Smatrali su se oštećenima Hrvati, Bosanci, Slovenci i Kosovari.
Pripremio Toni Eterović
