Struka može vrlo jasno i kategorički reći da trenutno nema znanstvenih dokaza o prošlim životima, a tzv. “regresija u prošle živote” se smatra psihološkom manipulacijom ili sugestijom, često potencijalno opasnom ako se ne provodi etički. Ovaj stav su zauzeli psiholozi, neurolozi, psihijatri.
Stav znanstvene i psihološke zajednice
Psihologija i neuroznanost: Ne postoji empirijski dokaz da ljudska svijest nastavlja život u novom tijelu. Sjećanja koja ljudi doživljavaju u “regresiji” su fantazije, sugestije terapeuta ili miješanje s vlastitim sjećanjima.
Psihijatrija i psihoterapija: Regresija u prošle živote može stvoriti lažne uspomene. Takva praksa može izazvati emocionalnu zavisnost, zbunjenost identiteta ili psihološki stres.
Regresija kao manipulacija
Terapeut ili osoba koja vodi “regresiju” često: sugerira što klijent “treba vidjeti”, uvodi vizualizacije ili scenarije koji nisu stvarni, stvara osjećaj da čovjek “doživljava stvarni prošli život” Stručnjaci upozoravaju da to može biti manipulacija: posebno kod ranjivih osoba koje traže odgovore, smisao ili emocionalno olakšanje, kod mladih ili emocionalno nestabilnih osoba može stvoriti psihičku štetu i ovisnost od terapeuta.
American Psychological Association (APA): “Ne postoje dokazi koji potvrđuju reinkarnaciju. Terapijske regresije u prošle živote nisu znanstveno opravdane i mogu inducirati lažne uspomene.”
TE
