Postoji osjećaj koji nije bol. Ali nije ni mir. To je praznina.
Nije da te nešto konkretno muči.
Ali isto tako, ništa te stvarno ne ispunjava.
Sve je nekako ravno.
Bez težine. Bez dubine. I teško je to objasniti drugima.
Što zapravo znači osjećaj praznine?
Praznina nije nedostatak aktivnosti.
Možeš raditi, družiti se i funkcionirati. Ali iznutra nema osjećaja.
Kao da si prisutan, ali nisi stvarno tu.
Zašto dolazi do tog osjećaja?
Praznina ne dolazi bez razloga. Najčešće se javlja kada:
- dugo ignoriraš svoje stvarne potrebe
- živiš po tuđim očekivanjima
- potiskuješ emocije
- gubiš kontakt sa sobom
Carl Jung je govorio da ono što potiskujemo ne nestaje, nego se vraća u drugačijem obliku. Praznina je često upravo to. Neosjećanje koje dolazi nakon predugog ignoriranja osjećaja.
Nije problem u tome što ništa ne osjećaš
Problem je što si možda predugo osjećao i ništa s tim nisi napravio. I sada je sustav rekao: dosta.
I sve se ugasilo.
Zašto te to zbunjuje
Jer nema jasnog razloga. Da postoji: tuga, bijes i razočaranje lakše bi bilo.
Ali praznina je tiha. I zato te više plaši.
Što NE raditi
U ovom stanju ljudi često pokušavaju:
- zatrpati se aktivnostima
- tražiti distrakcije
- ignorirati osjećaj
To može pomoći kratkoročno. Ali praznina se vraća.
Jer uzrok nije riješen.
Kako se početi izvlačiti
Ne kroz prisilu. Kroz povratak sebi.
1. Prestani bježati od osjećaja
Iako izgleda kao da ništa ne osjećaš ispod toga nešto postoji. Pokušaj stati, biti u tišini, promatrati što se događa.
2. Vrati kontakt sa sobom
Postavi si pitanja:
- Što sam potisnuo?
- Što nisam htio vidjeti?
- Gdje sam prestao biti iskren prema sebi?
Odgovori neće biti laki. Ali su potrebni.
3. Smanji buku
Ako si stalno:
- na telefonu
- u obavezama
- među ljudima
nemaš prostora da osjetiš sebe.
Praznina se ne rješava bukom. Rješava se prostorom.
4. Radi male stvari koje imaju smisao
Ne moraš odmah pronaći “veliki smisao”. Počni s malim:
- nešto što ti daje mir
- nešto što ima težinu
- nešto što je tvoje
5. Prihvati proces
Ovo nije nešto što se rješava brzo. Praznina se ne puni preko noći. Ali se može postupno mijenjati.
Istina koju nije lako čuti
Možda si došao do praznine jer si se udaljio od sebe.
Možda si:
- živio kako treba, a ne kako želiš
- radio ono što se očekuje
- ignorirao ono što osjećaš
I sada više ne možeš tako.
Ima li izlaza?
Ima. Ali ne kroz vanjske stvari.
Ne kroz:
- više aktivnosti
- više ljudi
- više distrakcije
Izlaz dolazi iznutra. Kada se ponovno povežeš sa sobom.
Aloo…
Praznina nije kraj. Praznina je signal.
Da nešto u tvom životu više ne funkcionira. I iako je neugodan, taj osjećaj može biti početak.
Ne brz. Ne lak. Ali stvaran.
Jer tek kada prestaneš ignorirati sebe počinješ se ponovno osjećati.
Nastavlja se….
Pripremio Toni Eterović
