Sve više mladih ljudi danas živi s paničnim napadajima, anksioznošću, depresijom i osjećajem unutarnjeg pritiska koji ne mogu objasniti ni obitelji ni prijateljima. Mnogi mjesecima, pa i godinama, pokušavaju uvjeriti sami sebe da će proći. Da je samo stres. Umor. Loš period. A zapravo se polako raspadaju iznutra.
Čitaju iskustva, nuspojave lijekova, teorije zavjere o psihijatriji
Najveći problem nije uvijek sama bolest nego odgađanje pomoći. Mladi ljudi često prvi put dožive ozbiljne psihičke smetnje potpuno nespremni. Internet ih dodatno preplaši. Čitaju iskustva, nuspojave lijekova, teorije zavjere o psihijatriji i počnu vjerovati da će ih terapija promijeniti ili “uništiti”.
Mnogi zato šute.
Odlazak psihijatru i dalje se kod dijela ljudi doživljava kao nešto strašno. Kao znak slabosti ili ludila. A istina je potpuno drukčija. Psihijatri danas svakodnevno liječe ljude koji normalno rade, studiraju, imaju obitelji i pokušavaju samo vratiti kontrolu nad svojim životom.
Čekaju da prođe samo od sebe
Velik broj mladih prvi panični napad doživi kao osjećaj da umiru. Srce ubrzano lupa, tijelo se trese, nestaje zraka, javlja se strah od smrti ili ludila. Nakon toga kreće začarani krug straha. Čovjek počne izbjegavati ljude, zatvarati se, gubiti koncentraciju i osjećaj sigurnosti.
Tada počinje najveća pogreška. Čekaju da prođe samo od sebe.
Nekima i prođe. Ali kod velikog broja ljudi problem postane dublji jer se mjesecima ne liječi. Mozak i tijelo ostanu stalno pod stresom, a osoba se sve više iscrpljuje.
Psihičke smetnje nisu sramota
Važno je razumjeti jednu stvar. Psihičke smetnje nisu sramota. Kao što netko dobije upalu pluća ili probleme sa srcem, netko drugi može razviti anksiozni poremećaj ili depresiju. To ne znači da je slab čovjek.
Mnogi se boje lijekova. Boje se da više neće biti isti. Da će ih tablete otuđiti ili pretvoriti u “robote”. No moderna psihijatrija nije ono što je bila prije nekoliko desetljeća. Terapije su danas mnogo preciznije, a cilj nije promijeniti osobnost nego pomoći čovjeku da ponovno normalno funkcionira.
Naravno, nisu svi liječnici isti i nije svaka terapija savršena iz prvog pokušaja. Nekada treba vremena da se pogodi lijek ili prava doza. Ali kada se terapija prilagodi čovjeku, mnogi prvi put nakon dugo vremena ponovno normalno spavaju, dišu bez straha i vraćaju se životu.
Najvažnije je ne odustati od sebe
Velik broj ljudi koji danas normalno žive nekada su mislili da više nikada neće biti dobro. Upravo zato važno je da mladi prestanu gledati psihijatriju kao kraj života. Ponekad je upravo traženje pomoći početak oporavka i povratka sebi.
Najopasnije je šutjeti, skrivati problem i uvjeravati sebe da moraš sve izdržati sam. Jer što se problem duže ignorira, to čovjek dublje tone. Tražiti pomoć nije slabost. Ponekad je to najhrabrija odluka koju čovjek može donijeti.
Toni Eterović
