Jedna od najtiših, ali najdubljih obiteljskih boli često nastaje onda kada roditelji počnu uspoređivati život svoje djece s tuđim životima. Posebno nakon tridesetih godina mnogi muškarci i žene slušaju ista pitanja:
“Kada ćeš se oženiti?”
“Kada će djeca?”
“Vidi druge, svi su uspjeli osim tebe.”
Iako to roditelji često govore iz brige, straha ili želje za unucima, takve riječi kod odrasle djece mogu ostaviti osjećaj duboke neuspješnosti i srama.
Generacijski sudar dva svijeta
Roditelji koji su odrastali prije 30 ili 40 godina živjeli su u potpuno drukčijem vremenu. Tada su: brakovi dolazili ranije, ljudi se brže osamostaljivali, stanovi bili dostupniji, društveni pritisak bio jači, život imao “zacrtani red”.
Danas mladi i ljudi u tridesetima ili četrdesetima žive u svijetu: nesigurnih poslova, visokih cijena stanova, emocionalne iscrpljenosti, straha od razvoda, usamljenosti, promijenjenih odnosa među ljudima. Mnogi nisu “neuspješni”, nego jednostavno žive u vremenu koje je postalo mnogo složenije.
Najviše boli uspoređivanje
Rečenice poput:
- “Svi drugi imaju djecu”,
- “Tvoja sestrična je već rodila dvoje”,
- “Susjedov sin je uspio”,
kod odraslog čovjeka često stvaraju osjećaj manje vrijednosti.
Posebno zato što mnogi već privatno nose: razočaranja, prekide, neuspjele veze, probleme s plodnošću, usamljenost, strah da nikada neće pronaći partnera.
A onda još i vlastiti roditelji postanu podsjetnik na ono što nemaju.
Roditelji često ne vide koliko njihove riječi bole
Mnogi roditelji zapravo nisu zlonamjerni. Njih boli što: nemaju unuke, boje se da će im djeca ostati sama, osjećaju prolaznost života, žele vidjeti “nastavak obitelji”.
Ali problem nastaje kada ljubav počne zvučati kao razočaranje.
Odrasla djeca tada često imaju osjećaj: da nisu dovoljno dobra, da su iznevjerila roditelje, da vrijede manje jer nisu osnovala obitelj.
Nije svaki život isti
Psiholozi upozoravaju da društvo još uvijek previše mjeri uspjeh kroz: brak, djecu, “sređeni život”.
A stvarnost je mnogo složenija.
Neki ljudi: nikada ne pronađu pravu osobu, ne žele brak, ne mogu imati djecu ili jednostavno traže svoj put sporije od drugih.
To ih ne čini manje vrijednima.
Najveći problem je osjećaj da kasniš u životu
Mnogi ljudi nakon 30. ili 40. godine počnu živjeti s osjećajem: “Zakazao sam.”
Društvene mreže dodatno pojačavaju taj osjećaj jer svi prikazuju: sretne brakove, djecu, putovanja, savršen život.
A malo tko pokazuje: samoću, probleme, nesretne brakove, emocionalne krize.
I roditelji nose svoju bol
Treba razumjeti i drugu stranu. Roditelji često osjećaju tugu jer zamišljaju drukčiju budućnost za svoju djecu i sebe. Ponekad iza pritiska stoji: strah od starenja, osjećaj da vrijeme prolazi, potreba da obitelj ostane povezana.
Ali ljubav prema djetetu ne bi smjela ovisiti o tome ima li ono supružnika ili djecu.
Pritisak zbog braka i djece postao je jedna od najvećih tihih rana modernih obitelji. Odrasla djeca često pate jer osjećaju da nisu ispunila očekivanja roditelja, dok roditelji pate jer ne razumiju koliko njihove riječi mogu boljeti.
Toni Eterović
