Zašto kapital sve češće prati trendove umjesto vizije?

Posljednjih desetljeća na prostoru Hrvatske i regije stvorio se gotovo univerzalni obrazac ulaganja. Kada ljudi ostvare višak kapitala, naslijede imovinu ili prodaju nekretninu, najčešće razmišljaju o nekoliko istih investicija: apartmanima, kafićima, restoranima ili drugim oblicima ugostiteljstva.

Na prvi pogled takva logika djeluje razumljivo. Turizam raste, ljudi putuju, kava se pije svakodnevno, a restorani su dio modernog načina života. Međutim, upravo zbog toga nastaje problem o kojem se premalo govori.

Kada previše ljudi ulaže u iste sektore, konkurencija postaje ogromna, profit se smanjuje, a tržište ulazi u stanje prezasićenosti.

Fenomen ulaganja bez strategije

Mnogi investitori ne ulaze u određeni posao zato što su analizirali tržište ili imaju jasnu poslovnu viziju. U posao ulaze jer su vidjeli da je netko drugi zaradio.

Takav pristup često izgleda ovako: Netko otvori apartmane i dobro posluje. Susjed zaključi da je to odličan posao pa otvori svoje. Zatim isto napravi još deset ljudi u istoj ulici.

U vrlo kratkom roku tržište postaje zatrpano gotovo identičnom ponudom. Isti obrazac može se vidjeti kod: kafića, restorana, fast food objekata, apartmana, turističkih agencija.

Umjesto stvaranja nove vrijednosti, kapital se koncentrira u sektorima koji su već prepuni.

Kada svi ulažu u isto, profit počinje padati

Tržište funkcionira prema jednostavnom principu. Ako broj ponuditelja raste brže od potražnje, profitne marže počinju padati.

To se posljednjih godina može vidjeti u mnogim turističkim destinacijama. Broj apartmana raste iz godine u godinu, dok broj gostiju ne raste jednakom brzinom.

Rezultat su niže cijene najma, kraća popunjenost, veći troškovi oglašavanja, sve jača konkurencija. Mnogi vlasnici danas ostvaruju manji povrat nego što su očekivali kada su ulazili u investiciju.

Mit o “sigurnom poslu”

Jedan od razloga stihijskog ulaganja jest uvjerenje da postoje poslovi koji su gotovo sigurni. Apartmani, restorani i kafići često se percipiraju kao investicije koje ne mogu propasti. No stvarnost pokazuje drugačije.

Velik broj ugostiteljskih objekata zatvara se već u prvih nekoliko godina poslovanja.

Turizam je osjetljiv na gospodarske krize, inflaciju, promjene navika putovanja, geopolitičke događaje i vremenske uvjete.

Oslanjanje na jedan sektor uvijek povećava rizik.

Zašto se premalo ulaže u vizije?

Možda najzanimljivije pitanje nije zašto ljudi ulažu u apartmane i kafiće, nego zašto mnogo rjeđe ulažu u nove ideje. Vizija podrazumijeva: inovaciju, razvoj proizvoda, tehnologiju, obrazovanje, kreativne industrije, istraživanje i razvoj.

Takva ulaganja često nose veći rizik, ali i potencijalno mnogo veću dugoročnu vrijednost. Problem je što rezultati nisu trenutačni.

Apartman se može iznajmiti već sljedeće sezone.

Razvoj novog proizvoda ili poslovnog modela može trajati godinama. Mnogi investitori zato biraju ono što je poznato, čak i kada tržište pokazuje znakove zasićenja.

Ekonomija kopiranja umjesto ekonomije stvaranja

Jedan od najvećih izazova malih tržišta jest činjenica da se uspješni modeli brzo kopiraju.

Kada se pojavi profitabilan posao, umjesto razvoja novih ideja često dolazi do masovnog oponašanja. Posljedica je stvaranje stotina gotovo identičnih poslovnih modela.

Takva ekonomija proizvodi:

• veliku konkurenciju
• nižu profitabilnost
• sporiji razvoj
• manjak inovacija

Društva koja dugoročno napreduju uglavnom ne grade rast na kopiranju postojećeg, nego na stvaranju novog.

Što znači ulagati u viziju?

Ulaganje u viziju ne znači nužno ulaganje milijuna eura u tehnološke startupe.

To može značiti: razvoj originalnog proizvoda, ulaganje u znanje, digitalne platforme, kreativne projekte, specijalizirane usluge, nove tehnologije.

Razlika je u tome što se ne prati masa, nego se pokušava stvoriti nešto što još ne postoji ili što tržište tek počinje tražiti.

Budućnost investicija

Svijet se mijenja brže nego ikada prije.

Umjetna inteligencija, digitalizacija, obnovljivi izvori energije, biotehnologija i novi oblici rada stvaraju potpuno nova tržišta.

Istovremeno, mnogi i dalje ulažu gotovo isključivo u modele koji su dominirali prije dvadeset ili trideset godina.

To ne znači da će apartmani, kafići i restorani nestati.

Ali znači da će uspjeh u tim sektorima biti sve teže ostvariti bez jasne diferencijacije, kvalitete i poslovne strategije.

Povijest pokazuje da najveći uspjesi rijetko nastaju iz praćenja mase. Najčešće nastaju iz vizije koju drugi u početku nisu razumjeli.

Toni Eterović