Ranko Rajović, stručnjak za odgoj i obrazovanje te za rani razvoj inteligencije kod djece autor je NTC sustava učenja, inovativnog programa usmjerenog na razvoj kognitivnih i motoričkih sposobnosti djece. U svijetu u kojem se sve rapidno ubrzalo, imamo epohalna otkrića jednom mjesečno, čak i dnevno. Naš mozak nije navikao na ovakvo ubrzanje, a oni koji posebno stradaju su naša djeca.
Imamo predpovijesni mozak, srednjovjekovne institucije i suvremenu tehnologiju
Djeca su na udaru, a primjera za to je mnogo; navečer, prije spavanja ako gledaju ekrane oni su izloženi plavom svjetlu, koje mu šalje impulse u mozak da počinje novi dan. Hormoni se potpuno poremete, jer mozak je zbunjen. Naši hormoni su podešeni za stanje prije stotina i tisuća godina. Roditelji rade nebrojene greške u odgoju djece koje izgledaju banalno, ali ozbiljno utječu na razvoj mozga; daju im mekanu hranu onda kad bi trebali jesti čvrstu hranu, pretjerano su nastrojeni zaštiti umjesto da dopuste djeci da uče, i da se ozlijede ako je potrebno za proces učenja.
Tehnologija vara mozak
Način na koji tehnologija vrši prevaru na mozgu je da ga tjera da izlučuje pretjerani dopamin koji ne odgovara trenutnim potrebama. Mozak počinje da otupljuje da bi smanjio lučenje tih hormona, prag se spušta, i više ništa nije zanimljivo ni uzbudljivo. Profesor Rajović smatra da je ovo borba za cijeli svijet. Mozak je organ za preživljavanje, on mora učiti da bi preživio. Mozak ima vlastiti sistem nagrađivanja, šalje nam hormone sreće kad savladamo neku aktivnost. Ako ti hormoni umjetno stižu sa ekrana, kad se igraju igrice, mi poremetimo sistem prirodnog nagrađivanja. Tehnologija je prevarila mozak i više nemamo prirodnu regulaciju sreće.
Generacijski problem gubitka empatije
Mozak ne može obraditi količinu informacija koju prima preko novih tehnologija, i rezultat smanjenja praga za procesuiranje dovodi do toga da se smanjuje sposobnost empatije. Posljedice toga su porast vršnjačkog nasilja, općenito smanjenje osjećaja za druge. To postaje problem čitave nove generacije čiji mozgovi se tek formiraju pod ogromnim utjecajem novih tehnologija.
Nepostojeći problem dosade
Djeca više nemaju problem dosade, jer sve im je posluženo na pladnju; dosada je važna za razvoj kreativnosti, razmišljanje, općenito razvoj mozga. U svijetu apsolutne izloženosti desecima dječjih kanala, ekranima, video igricama, nema prostora za dosadu. Sve je toliko ispunjeno sadržajem da djeca nemaju vremena da pokušaju biti kreativni. Dijete koje odmah dobije sve što poželi postaju visoko frustrirani s nepostojećim pragom tolerancije. Takva djeca neće biti spremna za život.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: Linkedin
