Postoji jedna stvar koja je nestala danas, a to je mentalni mir – a nitko nije pokrenuo potjeru, potragu za njim. Stalno smo na stand by režimu, kao laptop koji se nikad ne gasi; samo zatvaramo poklopac, a on se pregrijava. Naš mozak nikad ne staje zahvaljujući stalnom bombardiranju s ekrana, odmaramo se gledajući u ekran koji nam servira još sadržaja, još informacija, još tuđih života. YouTube kanal Zdravko Dren obrađuje temu preopterećenosti našeg mozga u ovom hiperstimulirajućem vremenu.
Mozak nije dizajniran da stalno bude u stanju pripravnosti
„Takvo je vrijeme“ – kažemo za takvo stanje, a mentalni umor postao je znak da radiš, ako si rastrojen, znači da razmišljaš. Ako si stalno napet znači da ti je stalo. S druge strane, ako si miran, onda si ili neodgovoran, ili glup, ili si nešto propustio. Apsurd je da je mir postao luksuz, poput slobodnog parkinga u centru grada. Gledaš ga i razmišljaš: ovo je neka prevara. Ljudi nisu psihički lošiji nego prije, mozak je isti, ali uvjeti su drugačiji. Nikad, baš nikad prije naš mozak nije bio izložen ovolikoj količini podražaja, informacija, i to svaki dan po cijeli dan.
Mozak nema vremena spojiti misli u priču
Stavili smo mozak u režim preopterećanja. Svaki dan započinje informacijama koje naš mozak nije tražio. Sve što se dogodilo u svijetu ulazi nam u glavu prije nego se napijemo vode, imamo brige bez lica, početka i kraja. Ništa ne drži pražnju dulje od nekoliko minuta, čak i sekundi. Postajemo kao baterija koja se polako prazni. I ne znamo kako će to rezultirati, jer je ovo prvi put u povijesti čovječanstva da su naši mozgovi izloženi ovakvom pritisku. Stalno smo online, uključeni, u toku, naš mozak nema vremena procesuirati ono što se događa.
Nedostatak dosade
Čim se pojavi rupa, naznaka dosade, mi je zatrpamo – sadržajem s pametnog telefona. Samo da ne ostanemo sami sa sobom. Svijet te stalno drži budnim, pa se čudi da si umoran. Mentalni kaos je normaliziran jer ga više nitko ne primjećuje. Stalna napetost je normalna.
Stalno uspoređivanje
Uz toliko informacija, možeš se uspoređivati sa cijelim svijetom, jer su svačiji životi na displayu. Nikad u povijesti ljudi nisu imali toliko razloga da budu zadovoljni, i toliko dokaza da zapravo nisu. A mediji ne pomažu ni najmanje svojim senzacionalizmom i naslovima koji sadrže šokove, teror, krizu, povijesni trenutak, sad ili nikad. Mozak to ne filtrira kao informaciju, doživljava to kao stanje. Dosada se doživljava kao greška u sustavu.
Ako mu stalno govoriš da je svijet u kaosu, povjerovat će u to.
Autor: Katarina Baričić, prof, foto: freepik
