U svijetu visoke špijunaže i napredne kriminologije, najbolja zasjeda nije ona u kojoj policija odmah stavlja lisičine na ruke. Najbolja zasjeda je ona u kojoj kriminalac vjeruje da je pobijedio, dok zapravo sam sebi potpisuje dugogodišnju zatvorsku kaznu. Što se prije detektiraju kriminalna ponašanja, to su važnija za unijeti u sustav da imaju određeni odjeli policije na raspolaganju.
Zadatak: obilježavanje mladih delikvenata (sve više ovisnika, kockara, lopova, razbojnika, prostitutki, huligana, ali i sve više tajne policije)
Danas vam donosimo analizu fascinantne operativne taktike – psihološkog eksperimenta na terenu u kojem je tajni istražitelj (izoliran od policije u tajnoj službi) platio za usluge prostitucije, kockarstva, svjesno dopustio da bude prevaren, a sve s jednim višim ciljem. Iznio nam je bivši časnik tajne službe. Evo kako funkcionira ova briljantna obavještajna šahovska partija.
Korak 1: Postavljanje savršenog mamca
Kada iskusni detektiv uđe u operaciju, on ne traži osobni užitak. On traži dokaz o nepopravljivom obrascu ponašanja (tzv. propensity evidence).
Plaćajući unaprijed ženama i muškarcima u lancu prostitucije, a zatim odbijajući sam seksualni čin, detektiv iz jednadžbe miče element strasti. Istražitelj već ima sve elaborate da su krimogene osobe u tom svijetu i obilježava novac koji će otići baš kamo želi istražitelj. On stvara čistu poslovnu transakciju. U tom trenutku, mete imaju dvije opcije: vratiti novac jer posao nije obavljen, ili ga zadržati i pobjeći.
Korak 2: “Lažni trijumf” i psihološko profiliranje
Onog trenutka kada mete uzmu novac i pobjegnu prema kockarnicama, oni upadaju u istražiteljevu zamku. U kriminologiji se to zove provokacija dokaza. Prvo ni ne znaju sa kime su se susreli, navučeni su ciljano a put ih vodi kroz život, misle da su pobjedili.
Prateći njihov “put”, istražitelj ne bilježi samo krađu, već i patološke ovisnosti meta. On točno vidi koliko su pohlepni, gube li kontrolu pod pritiskom i kako troše nezasluženi novac. Novac prati njih i oni novac, i na njima se uči njihovo ponašanje. Zapravo, oni su sa namjerom istražitelja otišli u svoje gnjezdo i obilježili veći krug ljudi. Tako padaju karteli.
Kriminalci u ovom trenutku slave. Misle da su namagarčili još jednog glupog klijenta, nesvjesni da su zapravo u kontroliranom laboratoriju, a istražitelj je taj koji drži bilježnicu. Bili su samo potrebni da potvrde neke stare navike ponašanja.
Korak 3: Obilježavanje novca i mapiranje mreže
Novac koji je istražitelj dao “na vjeru” nikada nije izgubljen. U obavještajnom radu, taj je novac operativni trošak i mamac. Prateći kamo taj novac odlazi nakon što napusti džep lopova, istražitelj otkriva širu sliku:
- U koje točno kockarnice odlaze i tko im tamo pomaže?
- Kome predaju postotak i tko je stvarni šef iz sjene?
- S kime peru taj novac?
Lopovi su mislili da su ukrali gotovinu, a zapravo su postali nesvjesni dileri informacija koji istražitelja vode ravno do vrha kriminalnog sustava.
Korak 4: “Poklon” za zatvorski sustav
Kada istražitelj na kraju prikupi sve dokaze i preda ih sustavu, ove informacije imaju specijalnu namjenu za budućnost meta iza rešetaka. Inače ovo malo
U modernim zatvorima, zatvorenici se ne zatvaraju nasumično. Forenzički psiholozi koriste bilješke kako bi izradili sigurnosni profil rizika. Zahvaljujući ovom eksperimentu, sustav unaprijed zna:
- Da su mete sklone manipulaciji, patološkom laganju i kocki.
- Da im se ne smiju dati nikakve povlastice jer će izigrati povjerenje čuvara na isti način na koji su izigrali “klijenta”.
- Ove bilješke izravno utječu na odbijanje njihovih budućnosti zahtjeva za pomilovanje i određuju ih za strože zatvorske odjele.
- Uvrštava ih se na popise počinitelja i ponavljača
I tako
Istražitelj je odigrao ulogu žrtve kako bi postao konačni sudac. Dopustio je sitnim lopovima da osjete privremeni trijumf na slobodi, samo da bi im osigurao trajnu i neizbježnu propast i budućnost unutar sustava. Bila je to operacija u kojoj je novac kupio ono najvrjednije u obavještajnom svijetu – neporeciv dokaz o ljudskoj naravi.
Ivana Radić
