SAD, Britanija, Izrael, Njemačka, Francuska uzimaju agente po potpuno novim kriterijima. Špijuni moraju biti u korak sa svim trendovima i ispred svih otkrića koji će tek biti otkriveni. Ako osoba nije biseksualna i smatra da bi je to kompromitiralo, ona ne može raditi u CIA, MI6 i BND. Ove tri službe su javno tražile uz struku ili sposobnosti: gay sklonosti, poznanstva sa novinarima, upliv u razna društva i dobru masku rezervnog posla konobara, bankara, policajaca, novinara, trgovca. Može se sumnjati ali ne smije znati.
21. stoljeće i promjena špijunskog trenda
U 21. stoljeću agenti moraju biti po svuda a zapravo nigdje. Idealni agent je “čovjek bez lica”. To je osoba koju vidiš u trgovini ili na kavi i zaboraviš je nakon pet sekundi. Njegov cilj je stopiti se s okolinom, što znači bez upadljivih tetovaža, ožiljaka ili specifičnog stila odijevanja te sposobnost da postanu tko god trebaju biti u tom trenutku (kameleon).
Službe danas funkcioniraju na način da ih je relativno malo na terenu. Većina agenata zapravo sjedi u uredima i obrađuje podatke. Nadziru it sustave, kamere, gps i gsm. Pravi agent ne radi sve sam; on gradi mrežu “običnih” ljudi (konobara, portira, službenika) koji mu nesvjesno ili svjesno daju informacije. Ta mreža je puno šira nego što mislimo inače ne bi dolazili do ciljeva. Istina je uvijek suprotna od onoga što misliš a zasigurno privatnost odavno nitko nema.
Špijun države može biti konobar, bankar, trgovac, policajac i novinar
U digitalnom dobu, apsolutna tajna gotovo ne postoji. Zbog digitalnih otisaka, biometrije i nadzornih kamera, agentima je danas teže nego ikada sakriti identitet. Sve se više koriste “tehnička sredstva” (hakerski napadi, nadzor komunikacija) umjesto fizičkih agenata na terenu. Ovaj posao je za isključivo šutljive osobe ili blebetala koja mogu puno pričati a da vam ništa ne kažu.
Ponekad terenci imaju i alibi kriminalca, policajca sve da se ne bi saznalo najvažnije – da odgovaraju isključivo državnom vrhu i provode nadzor nad građanima, policijom, pravosuđem, podzemljem, u kratko svim. Mnogi bivši agenti CIA-e ili MI6-a pišu knjige, ali svaki rukopis mora proći reviziju tajne službe kako se ne bi otkrile aktivne metode ili imena. Ali najuspješniji agenti su oni za koje nikada nećemo saznati da su postojali.
Moć kroz medije novinari najbolji agenti
Treba dorasti zadatku i presvlačiti se po naredbama. Često je uvijek važilo mišljenje da su najbolji novinari ne samo najveća šteta, nego i najopasniji ljudi, opasniji od sustava, dotle da rade za tajne službe.
Otkrivanje suradnje novinara i tajnih službi kroz povijest potvrdilo je da su stotine profesionalaca u medijima služile kao operativci ili informatori, često kroz organizirane programe poput američke Operacije MockingbirdU ratnom stanju veliki je kapital osvojiti novinara na platni spisak a i otkriti koje ima ideale. Također i novinari žele velike teme. Sinergijom dolazi do najvećih medijskih skandala. Nekome je u interesu da izađu tajne u javnost ali ne zna kako to realizirati da ne bude iskorišten. Umjetnost obavještajnog rada je u tome da ne budeš prodan i da nikog ne prodaš sa kim surađuješ.
CIA imala novinare koji su zapravo bili agenti
Istrage iz 1970-ih (Churchov odbor) i rad novinara Carla Bernsteina otkrili su da je više od 400 američkih novinara tajno izvršavalo zadatke za CIA-u. Neki su bili na platnoj listi, dok su drugi pružali usluge poput dijeljenja bilješki s terena ili omogućavanja “pokrića” agentima pod maskom dopisnika. Negdje poput bivše Jugoslavije brojni novinari su bili djelatnici UDBE, da bi nakon raspada Jugoslavije mnogi novinari bili praćeni i smatrani državnim neprijateljima.
Nije se lako pomiriti da si “neprijatelj” samo zato jer te netko tako tretira jer nemaš isti stav akutalne vlasti, ali to se događa i danas. Danas je izuzetno Europskim službama na Balkanu važno tko je za Rusiju, Ameriku, od čega živi, kakve piše komentare, jeli se predstavlja istinito, jeli ugrožava manjine i poredak službi. Demokracija je samo papir a službe prikupljaju čisto robotski u milisekundi tko si, što si, javno mjenje. Službe nikad ne objašnjavaju kako znaju jer se zna njihova metodologija među njima. Tome ni policija ni sud ne mogu ući zakonski u kraj.
Suradnja mafije, tajnih službi i novinara
Čak i najmoćniji šefovi tajnih službi koriste novinare kao alat za preživljavanje ili stratešku prednost kada standardni kanali zakažu. To je povijesna činjenica. Kada agent ili visoki dužnosnik postane meta vlastite službe ili političkih protivnika, javnost mu je jedina zaštita. Novinari u tim trenucima služe kao “čuvari” informacija koji garantiraju da će istina izaći van čak i ako se izvoru nešto dogodi.
U novije vrijeme, SAD i UK koriste “javnu inteligenciju” (deklasificirane podatke) kako bi putem medija unaprijed otkrili planove protivnika, kao što je bio slučaj prije invazije na Ukrajinu. Time se stvara pritisak koji klasična diplomacija ne može postići.
Mossad ja aktivirao Izrael na Iran taman prije nego granatiran prvi Izrael
Kada je Izrael prvi granatirao Iran i Libanon, zapravo javnost nije bila upoznata sa obavještajnim informacijama najjače svjetske službe MOSSAD. Mossad je dojavio vrhu da Iran priprema istu noć zasuti raketama Izrael na civilnu strukturu. Također Hezbollah i Hammas. Ono što se događa za medije nije isto što i u tajnosti, Izrael je preduhitrio tri strane paralelno i uz značajne gubitke zadao najveće ljudske gubitke na sve strane.
U trenucima kada se unutar same države vodi borba za moć, šefovi službi koriste “svoje” novinare da diskreditiraju suparnike.
Novinarima se daju povjerljivi dokumenti koji kompromitiraju drugu stranu, dok služba ostaje “čistih ruku”. Ponekad “pomoć” novinara nije planirana, već je rezultat nevjerojatnih propusta.
Špijuni trebaju novinare da bi plasirali svoju verziju priče ili se zaštitili.
Novinari trebaju špijune zbog ekskluziva koje im grade karijere.
Zanimljivo je da se u nekim autoritarnim režimima ta granica namjerno briše: novinare se optužuje da su špijuni stranih sila upravo zato što otkrivaju istine koje službe žele sakriti. Tako gube glavu ili idu u zatvor.
Pripremio Toni Eterović
