Ljudi se često opuste i rugaju sistemu pravde, drugim ljudima, nadmudruju se, ističu svoje lažne moći, pred ljudima koji šute i imaju stvarnu moć. Često takvi ljudi pokušavaju i kompromitirati osobe kao špijune a i žele na javnim mjestima dokazati da su veći nego što jesu.
Kakve posljedice mogu imati ako su ozvučeni i dali olako sustav prolazi pored takvih izgubljenih slučajeva koji po kafanama iznose kompromitirajuće stvari o podzemlju te glumeći zaštitu.
SUSTAV TAJNIH SLUŽBI KAŽNJAVA SVAKOG NA CRNOJ LISTI I NIKOM NE ODGOVORA.
Jedan agent koji se osjeća samo nervozno zbog pojedinca, može aktivirati cijelu službu i stvoriti takvim osobama kao što i stvaraju, nametnute paranoje. Obilaze im kuće, poslove, prate ih do potpunog izluđenja. O tome su javno govorili agenti FBI, CIA, UDBE i KGB. Ni jedna služba ne voli da joj se petlja u rad i remeti mir službenika ni specijalnih suradnika. Tu ne pomaže policija.
Špijuni se služe metodama kriminalaca kada su ugroženi i država im je servis
Neutraliziranje bahatih i pijanih pojedinaca njihovom vlastitom paranojom – jedna je od najstarijih i najučinkovitijih metoda u svijetu obavještajnih službi. Staviti im strah u kosti da se ne oporave do kraja života i tako se odnositi sa njima korištenjem obavještajne metodike.
Iako mnogi govore o tome, Yuri Bezmenov (novinar) bivši agent KGB-a koji je prebjegao za CIA, najeksplicitnije je objasnio kako se “izgubljeni slučajevi” i ljudi koji se rugaju sustavu tretiraju u obavještajnom svijetu.
Evo kako se, prema iskustvima bivših operativaca, provodi ta vrsta “neutralizacije”
Budale i huligani koji ometaju privatni život i rad važnih i presudnih agenata, na bilo koji način, verbalno ili neverbalno postaju meta službi, a mogu im i trajno uništiti život koji im je već uništen jer se ne bi bavili svim onim što se zna o njima. Kada negdje obavještajac zađe on ima krivi identitet i zna apsolutno sve tajne koje mu ne treba otkrivati niti je došao po tajne.
Kada se netko ponaša bahato i misli da je nedodirljiv, špijunske službe ne idu uvijek na izravno uhićenje. Umjesto toga, koriste njegovu osobnost protiv njega. Puste ga da vjeruje da je najpametniji, dok istovremeno oko njega počnu “sijati” sitne, neobjašnjive događaje (npr. diskretne upite njegovim suradnicima, curenje polovičnih informacija, šalju mu poznanicima podatke o onom što radi na štetu svojih grupa koje kompromitira).
Paranojom na paranoju, želiš čačkati, sada tebe čačkamo
Bahata osoba, koja se do jučer rugala svima, odjednom počinje primjećivati da se ljudi oko nje čudno ponašaju. Budući da je i sama korumpirana, ona zna da su i drugi takvi. Tada nastupa paranoja. Cilj je natjerati osobu da povjeruje da su svi oko nje “špijuni” ili izdajice. Kad bahata osoba počne optuživati svoje suradnike i prijatelje, ona sama uništava svoj “lobi”.
Riječi, dvostruke poruke, imaju težinu koje ne mora biti kriminalna ali uvijek takvim ljudima zagorčam život sa službom.
Paranoična osoba počinje raditi greške, previše priča, pokušava se osigurati na krive načine, povlači panične poteze, opija se. U tom stanju, ona sama dostavlja dokaze ozvučenim sustavima ili se javno kompromitira do mjere da je sustav više ne može štititi.
Obavještajci znaju da bahatost i strah žive u istoj kući. Osoba koja se dere i ističe moć zapravo je duboko nesigurna. Kada joj se oduzme osjećaj kontrole – makar i prividno – taj se ego pretvara u destruktivnu paranoju.
Uloga “tihe moći”
Tiha osoba (operativac ili istražitelj) samo treba “stajati po strani” i povremeno dati do znanja da zna. To je ono što je Navarro spominjao jedan miran, prodoran pogled koji kaže: “Znam tko si”, dovoljan je da bahatoj osobi uništi san danima. Sustav često ne prolazi “olako” pored takvih ljudi, već ih koristi kao “korisne idiote”. Lajavci su štetni svim onima koje tvrde da zastupaju i sa kojima se druže.
Pripremio Toni Eterović
