Slučajevi visokopozicioniranih hrvatskih policijskih službenika koji su godinama uživali ugled vrhunskih profesionalaca, boraca protiv kriminala i moralnih autoriteta, a potom završili pod istragama zbog korupcije i drugih teških kaznenih djela, ozbiljno su narušili povjerenje javnosti u policijski sustav. Kleli su se u poštenje i moral a pali na tome.
Može li šef USKOKA istraživati sam sebe?
Od spektakularnih uhićenja do višegodišnjih sudskih procesa, afere koje su obilježile hrvatsku policiju pokazale su da ni institucije zadužene za provođenje zakona nisu imune na korupciju. No dok javnost uglavnom pamti velika uhićenja i medijski eksponirane slučajeve, mnogo manje se govori o unutarnjim mehanizmima koji godinama omogućuju prikrivanje problema unutar sustava.
U nastavku donosimo pregled pet najpoznatijih slučajeva koji su potresli hrvatsku policiju, ali i analizu sustavnih slabosti o kojima se rijetko javno govori.
1. Željko Dolački – šef zagrebačkog organiziranog kriminaliteta koji je opljačkao MUP-ov sef
Tko je bio?
Željko Dolački bio je voditelj Službe organiziranog kriminaliteta Policijske uprave zagrebačke i jedan od najuglednijih kriminalističkih inspektora u Hrvatskoj. Sudjelovao je u brojnim složenim akcijama protiv organiziranog kriminala te je godinama slovio kao jedan od najboljih operativaca u sustavu Ranka Ostojića. Vodio je krupne istrage i svjedočio u postupku protiv navodne zločinačke organizacije. Smatralo ga se nepotkupljivim, no imao je jedan porok, kocku.
Kako je pao?
2016. godine otkriveno je da je fingirao provalu u policijsku zgradu u Heinzelovoj ulici. Istragom je utvrđeno da je iz službenog sefa otuđio oko 280.000 eura i dva kilograma zaplijenjenog zlata. Negirao je djelo i sve navodio podvalom.
Ishod
Pravomoćno je osuđen na šest godina zatvora te mu je naloženo vraćanje više od tri milijuna kuna državi. Novac i zlato nikada nisu pronađeni.
2. Vjekoslav Luetić – istražitelj korupcije optužen za primanje mita
Tko je bio?
Vjekoslav Luetić radio je u Službi gospodarskog kriminaliteta Policijske uprave splitsko-dalmatinske te je godinama bio jedan od najpoznatijih istražitelja korupcije na području Dalmacije. Volio je plaćene članke samopromocije, a doktorirao je borbu protiv korupcije i gospodarskog kriminala.
Kako je pao?
USKOK ga je uhitio 2023. godine zbog sumnje da je od poduzetnika tražio različite protuusluge i materijalnu korist tijekom vođenja istraga. Luetić negira djelo i smatra podvalom.
Ishod
Protiv njega je podignuta optužnica zbog sumnje na primanje mita i zlouporabu položaja.
3. Vlatko Jovičić – šef istarske krim-policije koji je odavao povjerljive informacije
Tko je bio?
Vlatko Jovičić bio je načelnik Službe kriminalističke policije Policijske uprave istarske i jedan od najutjecajnijih policijskih dužnosnika u regiji. Smatrao se nedodirljvim.
Kako je pao?
Istragom je utvrđeno da je osobama pod policijskim nadzorom i kriminalnim skupinama odavao podatke o policijskim akcijama, izvidima i planiranim racijama.
Ishod
Smijenjen je s dužnosti te je protiv njega pokrenut kazneni postupak.
4. Afera “Kobre” – brisanje prometnih kazni i pogodovanje povlaštenima
Tko su bili?
U središtu afere našli su se Rudolf Tadić, tadašnji vršitelj dužnosti voditelja Službe mobilne jedinice prometne policije poznate kao “Kobre”, Goran Batur, voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa u Upravi policije MUP-a, te Željan Ristović, načelnik II. postaje prometne policije Zagreb – Lučko.
Kako su pali?
USKOK je istraživao sumnje da su pojedini prometni prekršaji brisani iz sustava, kazne poništavane, a određeni vozači dobivali povlašteni tretman zahvaljujući vezama i poznanstvima.
Ishod
Uslijedile su suspenzije, smjene i kazneni postupci koji su otvorili pitanje zlouporabe ovlasti u vrhu prometne policije.
5. Luka Grbić – zadarski inspektor za droge optužen za preprodaju zaplijenjenih narkotika
Tko je bio?
Luka Grbić bio je dugogodišnji policijski službenik Odjela kriminaliteta droga Policijske uprave zadarske.
Kako je pao?
Prema sumnjama USKOK-a, iz zaplijenjenih pošiljki kokaina i heroina uzimao je dio droge, miješao je s punilima te preko posrednika preprodavao na ilegalnom tržištu. Istražitelji sumnjaju i na pranje novca kroz ulaganja u nekretnine.
Ishod
Uhićen je i udaljen iz službe, a protiv njega je pokrenut kazneni postupak zbog više kaznenih djela.
Problem nije samo u pojedincima: Što se događa unutar sustava?
Kada se ugase reflektori velikih policijskih i USKOK-ovih akcija, ostaje manje vidljiv dio priče – unutarnji procesi koji su za javnost uglavnom zatvoreni. Upravo u tom prostoru mnogi stručnjaci, bivši policijski službenici i sigurnosni analitičari vide jedan od najvećih problema hrvatskog policijskog sustava.
Za mnoge se načelnike javno šuška o kriminalnim druženjima iako nikada nisu procesuirani.
Zastarjela transparentnost i nedostupni podaci
Službene internetske stranice Ministarstva unutarnjih poslova i pojedinih policijskih uprava godinama su predmet kritika zbog nedostatka ažurnih informacija.
Građani često ne mogu pronaći podatke o tome tko vodi pojedine odjele, sektore ili službe kriminalističke policije. Organogrami se rijetko objavljuju ili ažuriraju, a promjene na rukovodećim funkcijama često prolaze bez javne objave.
Službeno objašnjenje najčešće se poziva na sigurnosne razloge i zaštitu operativnog rada policije. Kritičari, međutim, upozoravaju da takva praksa otežava praćenje odgovornosti unutar sustava te smanjuje razinu javnog nadzora.
Tihi premještaji umjesto odgovornosti
Jedan od često spominjanih problema jest praksa takozvanih horizontalnih premještaja.
Prema tvrdnjama bivših policijskih službenika i poznavatelja sustava, kada za određenog djelatnika postoje ozbiljne sumnje u neprofesionalno ponašanje, ali nema dovoljno dokaza za kazneni postupak, često se pribjegava premještaju na drugo radno mjesto.
Takvi djelatnici nerijetko ostaju u sustavu, premještaju se u drugu policijsku upravu, administraciju ili manje eksponirane službe, bez značajnijih posljedica za karijeru. Time se izbjegavaju javni skandali, ali i otvara pitanje stvarne odgovornosti.
Disciplinski postupci daleko od očiju javnosti
MUP raspolaže vlastitim disciplinskim sustavom koji odlučuje o povredama službene dužnosti policijskih službenika.
Ti postupci uglavnom nisu otvoreni za javnost, a informacije o odlukama rijetko se objavljuju. Upravo zbog toga povremeno se pojavljuju kritike da nisu svi policijski službenici jednako tretirani.
Dok jedni upozoravaju da pojedinci s političkom ili institucionalnom zaštitom prolaze blaže sankcije, drugi ističu da sustav funkcionira u skladu sa zakonskim procedurama. Nedostatak transparentnosti dodatno potiče sumnje i nepovjerenje.
“Plava linija” šutnje
Među najčešće spominjanim problemima nalazi se i neformalni kodeks solidarnosti među policijskim službenicima, koji se u stručnim raspravama ponekad uspoređuje s fenomenom poznatim kao “plava linija šutnje”.
Prema navodima brojnih bivših policajaca, prijavljivanje kolege zbog korupcije ili drugih nepravilnosti često može rezultirati profesionalnom izolacijom, pritiscima ili narušenim odnosima unutar radne sredine.
Zbog toga dio službenika nerado prijavljuje sumnjive aktivnosti, što otežava otkrivanje nepravilnosti unutar sustava.
Povjerenje građana najveći je izazov
Slučajevi Dolačkog, Luetića, Jovičića, Grbića i drugih visokopozicioniranih policijskih dužnosnika pokazali su da korupcija i zlouporaba položaja mogu zahvatiti i institucije koje bi trebale biti prvi štit protiv kriminala.
Iako većina hrvatskih policajaca svoj posao obavlja profesionalno i pošteno, upravo ovakve afere ostavljaju najdublji trag u javnosti. Povjerenje građana gradi se godinama, a može biti izgubljeno u samo jednom skandalu.
Zato stručnjaci za sigurnost ističu da su transparentnost, učinkovita unutarnja kontrola, zaštita zviždača i jednaka odgovornost za sve pripadnike sustava ključni preduvjeti za jačanje integriteta hrvatske policije.
Imperij tim
