Slučaj terase Marka Perkovića Thompsona na splitskom Žnjanu još nije dobio svoj konačni pravni epilog. Dakle kroz dugogodišnju parnicu još nema pravomoćne presude čija je terasa. Ona apsolutno nije od Thompsona jer sud nije donio pravomoćnu presudu i osim njega imaju je pravo svojatati svi dok traje okončanje postupka.
Svojataju terasu i susjedi, te su svi na sudu a sud nije donio pravomoćnu presudu. Zapravo u ovom slučaju Thompson je uzurpirao do okončanja postupka terasu. I apsurd je time veći. Sud je napravio velike rupe koje su nejasne. Mnogi tvrde da to pripada njemu, no i mnogi konstatiraju da su svi suvlasnici terase.
Danka Derifaj se nikada ne bi penjala na terasu da nije dvojbeno je li Thompsonova. Svaki novinar takve razine zna da je ulazak u privatni posjed zabranjen. Derifaj je uvedena na terasu koja je sudski sporna i prema većini oštećenih uzurpirana uz korumpirani sud. Stvarnost je složena, ljudi mnogi govore “da je meni upala…” ali tko kaže da je tvoje? Ti? Ti možeš smatrati kao i bespravni graditelji na moru da je sve vaše cijeli otok.
Zašto je slučaj postao mnogo veći od jedne terase?
Slučaj Žnjan već godinama nadilazi pitanje jednog prostora na krovu zgrade. U njemu su se susreli vlasnički odnosi, suvlasništvo, građevinska dokumentacija, novinarski rad, pravo na dom i granice novinarskog istraživanja.
Zbog toga je važno da se javnost ne informira samo kroz jednu stranu priče. Ako postoje pravomoćne odluke koje potvrđuju određeno vlasničko pravo, one trebaju biti navedene zajedno s predmetom i opsegom te odluke. Danas se može pouzdano reći da je kazneni postupak protiv Danke Derifaj i ostalih optuženika nastavljen nakon potvrđivanja optužnice.
Danas građani svojataju 900.000 bespravnih gradnji
Ovaj slučaj je već osuđen od HND kao politički proces. Nije prvi put da DORH gubi sa nebuloznim optužnicima.
Kako uopće se može po prvi put u Hrvatskoj nekoga teretiti za upad u posjed kazneno i to upitno je da li njegov posjed. Što ako pravomoćna presuda bude na štetu Thompsona? Hrvatski zakoni su puni apsurda. Čim je nešto dvojbeno oko vlasništva ne može biti ničije nego dvojbeno.
