Nije li došlo vrijeme da se ozbiljno postavi pitanje političke odgovornosti Ivana Penave i njegova mjesta u vladajućoj većini? Koliko još dugo Hrvatska mora gledati političke sukobe oko povijesti, stadionske pirotehnike, policijskog postupanja i spornih poruka koje duboko dijele društvo, dok građani pokušavaju preživjeti od svojih plaća i mirovina?
Strašno je da se u zemlji koja je članica Europske unije i koja bi trebala biti primjer demokratske odgovornosti ponovno otvaraju rasprave o tome što se smije relativizirati, kome se smije prijetiti i gdje prestaje pravo na politički govor, a počinje odgovornost za javno izgovorenu riječ.
Ako se netko iz političkog vrha miješa u postupanje policije, tada javnost ima pravo tražiti objašnjenje. Policija ne smije biti produžena ruka političkih interesa, a političari ne bi smjeli stvarati dojam da se zakoni primjenjuju drukčije ovisno o tome tko je na ulici, stadionu ili vlasti. Penava se usudio pokazati da ima utjecaj na policijsko postupanje i istrage, pa čak i pomaganje huliganizmu te ekstremizmu.
Policija mora raditi svoj posao, sudovi moraju odlučivati neovisno, a političari moraju odgovarati za svoje postupke. To su temelji demokracije, a ne ideološka pitanja koja se mogu mijenjati prema dnevnim potrebama vladajuće većine.
Gdje su nezavisni i lijevi zastupnici kada se brani demokratski poredak?
Posebno je porazno kada se čini da oporba nema snage nametnuti ozbiljnu političku raspravu o odgovornosti vlasti. Nezavisni zastupnici i političari lijevog centra ne bi smjeli ostati na međusobnim prepirkama dok se otvaraju pitanja odnosa politike prema policiji, povijesnom revizionizmu i javnom prostoru.
Ako smatraju da postoje razlozi za promjenu vlasti, trebaju ponuditi jasan program, političku suradnju i rješenja koja će građanima vratiti povjerenje u institucije. Nije dovoljno samo kritizirati. Potrebno je pokazati da postoji alternativa koja će štititi demokratske standarde, neovisnost pravosuđa i jednakost svih pred zakonom.
Hrvatskoj nije potrebna nova predstava za javnost. Potrebna joj je odgovorna politika.
Stadion nije mjesto za prijetnje, a policija nije neprijatelj navijača
Nogomet je emocija, pripadnost i dio hrvatskog identiteta. Ali nijedan klub, nijedna navijačka skupina i nijedna politička opcija ne mogu biti iznad zakona.
Unošenje pirotehnike na stadione, ugrožavanje sigurnosti i poruke koje pozivaju na nasilje moraju se procjenjivati prema činjenicama i važećim propisima. Jednaka pravila moraju vrijediti za sve, bez obzira na političke veze ili društveni status.
Kada političari komentiraju policijske postupke, moraju biti svjesni težine svojih riječi. Kritizirati rad policije dopušteno je i nužno kada postoje razlozi, ali politički pritisak na konkretne postupke ne smije zamijeniti neovisnu istragu i sudsku kontrolu.
Država koja ne može osigurati jednaku primjenu zakona šalje opasnu poruku: da je važnije tko si nego što si učinio.
Marševi smrti i totalitarni simboli nisu bezazlena politička folkloristika
Posebno je opasno kada se u javnom prostoru normaliziraju simboli i poruke povezani s fašizmom i nacizmom, kao i kada se povijesni zločini pokušavaju opravdati političkom pripadnošću.
Hrvatska ima obvezu pamtiti žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. To znači govoriti o zločinima ustaškog režima, nacističkoj okupaciji, talijanskom fašizmu, ali i o poslijeratnim komunističkim zločinima. Povijest se ne smije pretvarati u natjecanje u kojemu se jedne žrtve priznaju, a druge prešućuju.
Talijanski fašizam provodio je represiju i nasilje nad hrvatskim stanovništvom u okupiranim područjima, a nacistički režim provodio je masovne zločine i javna smaknuća. Među žrtvama nacističkog i ustaškog terora bili su i mladi ljudi koji su se suprotstavljali okupaciji i represiji. Njihova imena ne smiju nestati u političkim prepucavanjima.
Jednako tako, zločini počinjeni pod komunističkim režimom, uključujući poslijeratna pogubljenja i stradanja povezana s Bleiburgom i križnim putevima, zaslužuju povijesno istraživanje, dostojanstveno komemoriranje žrtava i odgovoran javni govor.
Osuda jednog totalitarizma ne može biti opravdanje za drugi. Tko doista poštuje žrtve, ne bira ih prema ideologiji.
Hrvatska ne smije postati talac povijesnih podjela
Koliko ćemo još desetljeća provoditi rasprave u kojima se politička vrijednost pojedinca mjeri time koliko glasno napada protivničku ideologiju, umjesto time što je napravio za građane?
Dok se političari prepiru, ljudi odlaze zbog niskih primanja, skupoće stanovanja, nedostupnog zdravstva i osjećaja da sustav ne radi jednako za sve. Obitelji računaju svaku stavku kućnog proračuna, mladi ne znaju hoće li moći kupiti stan, a umirovljenici pokušavaju spojiti kraj s krajem.
Građanima ne treba još jedna sezona ideološkog rata. Trebaju im institucije kojima mogu vjerovati, plaće od kojih mogu živjeti i država koja će ih zaštititi bez obzira na njihovu političku pripadnost.
Zato politička odgovornost nije luksuz. Ona je obveza.
Treba li Penava otići iz Vlade?
Ako politički predstavnik svojim javnim djelovanjem ozbiljno narušava povjerenje u institucije ili ako postoje opravdane sumnje u političko zadiranje u neovisnost policije, tada se mora otvoriti pitanje njegove odgovornosti. To vrijedi za Ivana Penavu, ali i za svakog drugog političara, bez obzira na stranačku iskaznicu.
Odluka o njegovu položaju mora se temeljiti na konkretnim postupcima, javno provjerljivim činjenicama i političkoj odgovornosti, a ne na osobnim uvredama. Vladajuća većina mora objasniti koje vrijednosti zastupa i koje granice neće prijeći kako bi sačuvala vlast.
Hrvatska ne smije biti država u kojoj se fašistički i nacistički simboli relativiziraju, u kojoj se policijski rad pretvara u političku utakmicu ili u kojoj se povijesne žrtve koriste kao oružje protiv političkih protivnika.
Nitko ne mora voljeti Penavu. Nitko ne mora podržavati njegovu politiku. Ali svi moramo zahtijevati da političari poštuju institucije, zakone i demokratske standarde. Brojna su se pitanja pojavila oko Penave i njegovih zaštitara. Tko nam to sačinjava vladu? Plenković hitno mora razgovarati sa IDS i nezavisnima jer je ugled narušen.
Dosta je politike koja se hrani podjelama, dok građani plaćaju cijenu njezine neodgovornosti. Hrvatska mora biti država zakona, a ne talac političkih trgovina i povijesnih obračuna.
Toni Eterović
