Ako ukažu na temeljnu istinu ovog bizarnog zločina, tužitelji, psihijatri i ostali će odgovarati zašto su Aleksića krivo liječili, nisu smatrali ozbiljno i počinili teški propust. To apsolutno DORH niti određeni vještaci ne žele. Oni upravo žele dokazati da netko ubija iz dosade baš osobe koje ne pozna i to je za njih blagi poremećaj.
Upravo jedan od odvjetnika nam je iz Šibenika to i konstatirao kako ne želi lagati i pristajati da ga progoni onaj tko ga je davno trebao zatvoriti.
Za njih Aleksić mora biti zdrava osoba koja je svjesno sa smanjenom ubrojivošću ubila do sada dvoje ljudi. Sa takvom optužbom se spremaju pred sud znajući da nastupaju sa lažnom optužnicom kako bi se izbjegla odgovornost sa njih. U istrazi Aleksić se tužiteljici aktivno branio no odvjetnici po službenoj dužnosti ga ne žele braniti. I odbijali su pozive.
Zdrava osoba ne može i ne želi zločin učiniti.
Dakle, iako je vidljivo da je za prvi zločin osuđen, kada javnost traži osudu, sud je i donese, no što ako čovjek uopće ne može vladati svojom bolešću ali je krivo liječen? Tada nije on kriv nego sustav. Ako je ubio osobe koje doslovce nije znao, to podrazumjeva da niti jedna zdrava osoba ne može i ne želi to učiniti jer nije bilo sukoba, osvete, motiva.
I kako nazvati ovo stanje jer ako nije znao što radi? Po našem zakonu i EU zakonu nije odgovoran onaj tko nema svijest o djelu, ali postoje zakonski mehanizmi trajne izolacije u zatvorsku psihijatriju pa i doživotno.
U Kristijanu Aleksiću već dugo ne živi čovjek.
U mnogih ubojica je zavladala psihopatija poput Srđana Mlađana i u njima ne živi ništa ljudsko. Sasvim je očigledno da možda ni u Kristijanu Aleksiću već dugo ne živi čovjek, da bi imao nekakva ljudska prava, jer žrtva je nevin mladić, ustrašeni ljudi pod ptsp, djevojka….
Službena i javno dostupna medicinska dijagnoza za ubojicu Kristijana Aleksića su medicinski podaci iz njegovih suđenja i vještačenja koji ukazuju na težak šizotipni poremećaj osobnosti. Iako graniči sa psihozom, nema obilježja trajne duševne bolesti, tako su ga službeno vodili kroz sudove samo kako bi ga mogli osuditi i zatvoriti ali ne i trajno riješiti problem.
Što je iznio tužiteljici
Dijagnoza je po svemu sudeći svo vrijeme pogrešna. Riječ je o čovjeku koji nije psihopat već ima ozbiljnu paranoidnu shizofreniju koja ima izuzetno čvrsto uporište u specifičnim obrascima njegovog ponašanja. Na ispitivanju se branio aktivno paranoičnim, obrambenim, hladnim odgovorima, te je istakao kako je ubio krivu osobu ali se ne kaje. Smatra da je progonjen stalno i da je dugo trpio.
Što karakterizira paranoidnu šizofreniju
Inteligencija i zametanje tragova savršeno odgovaraju pacijentima s paranoidnom shizofrenijom koji imaju očuvane kognitivne funkcije. Za razliku od dezorganiziranog tipa shizofrenije, paranoidni bolesnici mogu djelovati izrazito inteligentno, logično i instrumentalno unutar svog vlastitog, bolesnog sustava vrijednosti.
Sposobnost planiranja i skrivanja tragova ne isključuje psihozu. Unutar bolesnog realiteta, bolesnik može poduzimati vrlo racionalne i proračunate korake kako bi se “zaštitio” od umišljene prijetnje ili proveo ono što smatra svojom misijom.
Emocionalna otupljenost i ravnodušnost koje laici automatski pripisuju psihopatiji, u forenzičkoj psihijatriji mogu biti manifestacija teške shizofrene afektivne otupljenosti (shizofreni autizam), gdje je osoba potpuno odrezana od uobičajenog ljudskog emocionalnog spektra.
Sada se DORH i psihijatri boje dijagnoze jer će pokazati da nisu ga shvaćali ozbiljno
Granica između ekstremno devijantne strukture ličnosti s prolaznim psihotičnim epizodama i prave paranoidne shizofrenije s fiksiranim sumanutim idejama (poput sotonizma ili progona) izuzetno je tanka.
Nadprosječno inteligentni počinitelji s psihozom često mogu godinama uspješno disimulirati (skrivati) svoje sumanute ideje pred okolinom, dok psihopati s druge strane pokušavaju simulirati psihozu kako bi izbjegli zatvorsku kaznu.
Ubodna rana s 17 uboda (Ubojstvo djevojke)
Psihotični afekt i “overkill”: U forenzičkoj psihijatriji, ekstremni broj uboda (en. overkill) nad osobom koju počinitelj površno ili slabo poznaje često nije vođen pukom sadističkom namjerom, već psihotičnim afektom pod utjecajem imperativnih halucinacija ili sumanutog straha.
Unutar bolesnog realiteta, 17 uboda može predstavljati mahniti pokušaj da se “neutralizira” objekt koji je u bolesnikovoj glavi bio percipiran kao ekstremna, često nadnaravna ili egzistencijalna prijetnja.
Ubojstvo dostavljača kojeg uopće nije poznavao
Kod paranoidne shizofrenije, potpuno nepoznata osoba (u ovom slučaju dostavljač hrane) može u sekundi biti inkorporirana u bolesnikov fiksni sumanuti sustav. Dostavljač koji kuca na vrata unutar paranoičnog uma ne donosi hranu, već može biti percipiran kao “špijun”, “atentator” ili “pripadnik skupine koja ga progoni”. Zločin se u tom bolesnom realitetu ne vidi kao ubojstvo nevine osobe, već kao preventivna samoobrana.
Popuni izostanak kajanja i ravnodušnost
Afektivna otupljenost i shizofreni autizam: Laici hladnokrvnost automatski pripisuju psihopatiji. Međutim, kod shizofrenije se radi o teškom deficitu afekta.
Bolesnik ne pokazuje kajanje jer je potpuno emocionalno odcijepljen od vanjskog svijeta i društvenih normi. On ne osjeća krivnju jer je, u njegovom umu, čin bio nužan, logičan i opravdan unutar poretka stvari koji samo on vidi.
Izričita želja za zatvorom
Paranoidni bolesnici često doživljavaju vanjski svijet kao ekstremno ugrožavajući, kaotičan i neprijateljski. Zatvor, sa svojim strogim strukturama, zidovima i predvidljivim rutinama, u bolesnom realitetu može paradoksalno djelovati kao jedino sigurno utočište i azil od zamišljenih progonitelja ili unutarnjih glasova koji ih muče na slobodi.
Kontinuirana izrada vlastitog oružja i javne prijetnje ubojstvima
Opsesivna izrada oružja (čak i iza rešetaka) klasičan je obrazac paranoidne pripreme za “obranu”. Bolesnik živi u permanentnom stanju visoke pripravnosti i ugroženosti.
Kada javno šeta gradom i govori da planira ubojstva, to ne mora biti asocijalno hvalisanje (karakteristično za psihopate). Kod shizofrenije to može biti manifestacija preplavljenosti sumanutim mislima koje više ne može zadržati za sebe, ili podsvjesni vapaj/pokušaj da ga sustav zaustavi i vrati u “sigurno” zatvorsko okruženje prije nego što ga unutrašnji nagoni natjeraju na čin.
Paranoidna šizofrenija je specifična bolest
Psihoza je općeniti pojam koji označava gubitak kontakta sa stvarnošću. Paranoidna šizofrenija je specifična, kronična i progresivna psihotična bolest. Kod nje je psihoza trajno i strukturno obilježje. Karakterizira je specifičan i dugotrajan sumanuti sustav (najčešće proganjanja ili misije) uz afektivnu otupljenost i kognitivno propadanje ako se ne liječi.
Pripremio Toni Eterović, fozo Nova tv
