Da bismo dokazali da svijet u prostornom smislu nije prenatrpan, najlakše je pogledati matematičke izračune raspodjele prostora i demografske trendove. Svijet nije prenatrpan zbog manjka fizičkog prostora, već zbog neravnomjerne gustoće naseljenosti i načina na koji trošimo resurse.
Dok su megagradovi prenapučeni, golema prostranstva Zemlje potpuno su prazna ili kritično nedovoljno naseljena.
Matematički dokaz: cijelo čovječanstvo u jednu državu
Trenutačna svjetska populacija iznosi oko 8,2 milijarde ljudi. Kada bismo svakoj osobi na svijetu dali prostor od 100 četvornih metara, što je površina komotnog trosobnog stana ili manjeg dvorišta za svakog pojedinca, cijelo čovječanstvo moglo bi stati na površinu od oko 820.000 četvornih kilometara.
To znači da bi cijelo čovječanstvo stalo unutar granica države poput Teksasa ili Čilea, a ostatak planeta, uključujući Aziju, Afriku, Europu, ostatak Amerike i Australiju, ostao bi potpuno prazan i netaknut.
Problem je u gustoći naseljenosti, a ne u broju ljudi
Više od 50 posto svjetske populacije živi na svega 1 do 3 posto kopnene površine Zemlje. Ljudi se prirodno koncentriraju u plodnim dolinama rijeka, obalnim područjima i velikim gradovima zbog posla i infrastrukture.
Kada se promatra globalni prosjek, prosječna gustoća naseljenosti Zemlje iznosi tek oko 60 ljudi po četvornom kilometru, računajući samo kopno. To je iznimno rijetka naseljenost.
Države s izrazito niskom gustoćom naseljenosti
Mnoge države svijeta imaju goleme teritorije koji su slabo naseljeni. Ako izuzmemo vječni led Antarktike i Grenlanda, među najvećim i najpoznatijim primjerima nalaze se sljedeće zemlje.
Mongolija ima površinu od približno 1.564.000 četvornih kilometara i oko 3,4 milijuna stanovnika, odnosno oko dva stanovnika po četvornom kilometru. Glavni razlozi niske naseljenosti su golema prostranstva stepa, pustinja Gobi i surova kontinentalna klima.
Australija se prostire na oko 7.692.000 četvornih kilometara i ima približno 26 milijuna stanovnika, odnosno oko 3,4 stanovnika po četvornom kilometru. Čak 80 posto unutrašnjosti zemlje čini sušni i teško naseljivi Outback.
Namibija ima površinu od oko 824.000 četvornih kilometara i približno 2,6 milijuna stanovnika, odnosno oko 3,1 stanovnika po četvornom kilometru. Velik dio njezina teritorija zauzimaju pustinje Namib i Kalahari.
Kanada ima oko 9.984.000 četvornih kilometara i približno 40 milijuna stanovnika, odnosno oko 4,2 stanovnika po četvornom kilometru. Golemi sjeverni dijelovi zemlje, prekriveni tajgom i tundrom, imaju ekstremno hladnu klimu.
Island ima površinu od oko 103.000 četvornih kilometara i približno 380.000 stanovnika, odnosno oko 3,7 stanovnika po četvornom kilometru. Vulkanski reljef, ledenjaci i nepovoljni uvjeti za poljoprivredu utječu na njegovu naseljenost.
Surinam ima oko 163.800 četvornih kilometara i približno 620.000 stanovnika, odnosno oko 3,8 stanovnika po četvornom kilometru. Više od 90 posto teritorija prekriveno je neprohodnom amazonskom prašumom.
Gvajana ima površinu od oko 215.000 četvornih kilometara i približno 800.000 stanovnika, odnosno oko 3,9 stanovnika po četvornom kilometru. Većinu zemlje prekrivaju guste tropske šume, a stanovništvo uglavnom živi na obali.
I ima ih još…..
Kazahstan ima površinu od približno 2.725.000 četvornih kilometara i oko 20 milijuna stanovnika. Gustoća naseljenosti iznosi približno sedam do osam stanovnika po četvornom kilometru. Velike stepe i sušna područja pokazuju koliko su prostrani dijelovi zemlje rijetko naseljeni.
Rusija se prostire na približno 17,1 milijun četvornih kilometara i ima oko 146 milijuna stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi približno osam do devet stanovnika po četvornom kilometru. Posebno je rijetko naseljen Sibir, golem teritorij s ekstremno hladnim zimama i nepreglednim prostranstvima tajgi.
Finska ima oko 338.000 četvornih kilometara i približno 5,6 milijuna stanovnika, odnosno oko 18 stanovnika po četvornom kilometru. Velike šumske površine i brojna jezera obilježavaju njezin teritorij.
Švedska ima oko 450.000 četvornih kilometara i približno 10,6 milijuna stanovnika, odnosno oko 24 stanovnika po četvornom kilometru. Stanovništvo je koncentrirano ponajprije na jugu, dok su sjeverni dijelovi zemlje znatno rjeđe naseljeni.
Norveška ima približno 385.000 četvornih kilometara i oko 5,6 milijuna stanovnika. Planine, fjordovi i sjeverna područja s oštrom klimom utječu na raspored stanovništva, koje je koncentrirano u pogodnijim dijelovima zemlje.
Argentina ima površinu od oko 2.780.000 četvornih kilometara i približno 46 milijuna stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi oko 17 stanovnika po četvornom kilometru. Velika područja Patagonije rijetko su naseljena, dok je stanovništvo znatno koncentriranije oko Buenos Airesa i drugih urbanih središta.
Čile ima oko 756.000 četvornih kilometara i približno 20 milijuna stanovnika. Velik dio stanovništva živi u središnjem dijelu zemlje, dok su dijelovi pustinje Atacama i južna područja rijetko naseljeni zbog prirodnih uvjeta.
Bolivija ima približno 1.099.000 četvornih kilometara i oko 12 milijuna stanovnika, odnosno oko 11 stanovnika po četvornom kilometru. Velike površine Amazonske nizine i drugih slabo naseljenih područja pokazuju koliko je stanovništvo neravnomjerno raspoređeno.
Brazil ima oko 8,5 milijuna četvornih kilometara i više od 200 milijuna stanovnika. Iako je ukupna gustoća naseljenosti veća nego u prethodno navedenim državama, stanovništvo je neravnomjerno raspoređeno. Velik dio ljudi živi uz atlantsku obalu i u velikim gradovima, dok su prostrana područja Amazone znatno rjeđe naseljena.
Urugvaj ima oko 176.000 četvornih kilometara i približno 3,4 milijuna stanovnika, odnosno oko 19 stanovnika po četvornom kilometru. Velik dio teritorija čine prostrana poljoprivredna područja, a stanovništvo je koncentrirano u Montevideu i njegovoj okolici.
Ukrajina ima površinu od približno 604.000 četvornih kilometara unutar međunarodno priznatih granica i prije ruske invazije imala je više od 40 milijuna stanovnika prema pojedinim procjenama. Rat, migracije i raseljavanje znatno su promijenili raspored stanovništva. Velika poljoprivredna područja i dalje pokazuju da gustoća naseljenosti nije jednaka na cijelom teritoriju.
Ovi primjeri pokazuju da velike površine planeta imaju relativno malu gustoću naseljenosti. Međutim, mogućnost dodatnog naseljavanja ovisi o dostupnosti vode, plodnosti tla, klimi, infrastrukturi i zaštiti prirodnih ekosustava.
Zašto se onda stalno piše o prenatrpanosti?
Strah od prenatrpanosti, odnosno malthuzijanizam, ne proizlazi iz nedostatka fizičkog prostora, već iz kapaciteta resursa i ekološkog otiska.
Potrošnja resursa: Kada bi svi ljudi na svijetu trošili resurse, uključujući vodu, energiju, meso i plastiku, brzinom kojom ih troši prosječni stanovnik SAD-a ili zapadne Europe, resursi Zemlje doista ne bi bili dovoljni. Problem je, dakle, u ekološkom upravljanju, a ne samo u broju ljudi.
Proizvodnja hrane: Trenutačno na Zemlji proizvodimo dovoljno hrane za oko 10 milijardi ljudi. Međutim, čak trećina te hrane propadne ili se baci zbog loših lanaca opskrbe i siromaštva u određenim regijama.
Demografski preokret: svijet uskoro počinje opadati
Teza o beskonačnom rastu stanovništva je zastarjela. Stopa fertiliteta, odnosno broj djece po ženi, strmoglavo pada diljem svijeta. Da bi populacija bila stabilna, stopa mora iznositi oko 2,1 djeteta po ženi.
Globalni prosjek posljednjih je godina blizu 2,2 i nastavlja padati, dok je u velikom dijelu Europe i istočne Azije, uključujući Kinu, Japan i Južnu Koreju, ispod razine potrebne za dugoročnu zamjenu stanovništva.
Većina demografskih projekcija Ujedinjenih naroda predviđa da bi svjetska populacija mogla dosegnuti vrhunac u drugoj polovici 21. stoljeća, nakon čega bi mogao uslijediti pad i izraženiji problem depopulacije te starenja stanovništva, što je suprotnost scenariju neograničenog rasta stanovništva.
Toni Eterović
