Na današnji dan kad je Rusija ispalila orešnik na Kijev (kao odmazdu na to što se Ukrajina brani od ruskih projektila, raketa i dronova već petu godinu), možemo se prisjetiti kako je današnja Rusija, tadašnji SSSR pod vodstvom jednog od najvećih svjetskih krvnika, Josifa Visarionoviča Staljina napravila masovni zločin prema Ukrajincima, genocid koji nije izvršen raketama ni plinom, već izgladnjivanjem.
Zločin koji nije ništa manji od holokausta
90 godina nakon istrebljivanja glađu, Rusija je napala Kijev, što je samo jedan u nizu napada na civile, stambene zgrade, rodilišta i staračke domove. A prije 90 godina, u tridesetim godinama prošlog stoljeća kad nisu postojali ovakvi mediji niti se na Zapadu znalo što se događa na Istoku, u Ukrajini su se događali nezamislivi. I to sve zbog jedne političke odluke donesene u Moskvi.
Dok vlakovi puni žita kreću prema Zapadu, seljaci na poljima umiru od gladi
A ta odluka bila je izvesti što više žita u zapadne zemlje prisilnom kolektivizacijom na način da bi se seljaci odrekli svoje zemlje koje su obrađivali i proizvodili žito za izvoz, tako da bi država iz ogromnog izvoza skupila sredstva za ubrzanu industrijalizaciju. Kvote koje su se nametnule seljacima bilo je nemoguće ispuniti, te su seljaci u nemogućnosti da nahrane sebe i svoje obitelji počeli masovno umirati od gladi. A to je bila dugotrajna agonija, daleko veća od umiranja u plinskim komorama.
Na ukrajinskom “holod” znači glad, a “mor” – mučenje, to je bilo doslovno mučenje izgladnjivanjem. Dječak koji bi uzeo jedan klas pšenice sa polja koje je do jučer pripadalo njegovoj obitelji – a danas državi koja je pokušavala skupiti što više hrane za izvoz, a nije je bilo briga koliko će ljudi ubiti usput – bio bi priveden i strijeljan. Komunistička partija obilazila je kuće i tražila hranu koju su izgladnjeli seljaci možda sakrili, a čitava sela koja nisu uspjela dostići nerealno visoke kvote bila su na crnoj listi, a ljudi u nemogućnosti da dobiju ikakve bonove za hranu ili pristup istoj. I to u jednoj od najplodnijih zemalja Europe, današnjoj Ukrajini koja je tad bila dio Sovjetskog Saveza.
Putin nastavlja Staljinovu tradiciju u istrebljenju vlastitih ljudi
Teško možemo pronaći zemlju koja je usmrtila toliko svojih ljudi kao nekad SSSR u holodomoru i Staljinovim čistkama i potragama za unutarnjim neprijateljima, a danas Rusija i Putin koji danas šalje tisuću vlastitih ljudi dnevno direktno u mlinac za ljudsko meso. U Ukrajini je tijekom gladomora umrlo od 3,5 do 5 milijuna ljudi, a Putin je u svom četverogodišnjem ratu već usmrtio ili teško ranio već milijun i 300 tisuća Rusa. Oboje je ljudski faktor, uvjetovano odlukom jednog čovjeka, iz jednog centra moći.
Negiranje Holodomora od SSSR-a i Rusije
I baš kao u Sovjetskom Savezu, državi kojoj je ljudski resurs najbezvrednija sirovina, u današnjoj Rusiji čini se da ljudski život vrijedi još i manje. SSSR nikad nije priznao da se masovno događalo mučenje izgladnjivanjem, odbijao je bilo kakvu raspravu o tome sve do 80-ih godina. A naslijeđe negiranja problema naslijedila je Rusija, koja zabranjuje ikakvu priču o ratu i istrebljenju mladih vojnika u Putinovom agresivnom ratu – prema onoj isto zemlji koju je njegov Sovjetski Savez, u kojem je bio agent KGB-a, mučio izgladnjivanjem.
Autor: Katarina Baričić, prof., foto: freepik
