Popularni voditelj na TV PINKU, Ognjen Amidžić koji uređuje Ami G Show izrazio je našem suradniku da bi bilo odgovorno od Hrvatskih vlasti da mu daju odgovore tko su ubojice TV reportera RTS među kojima je bio i njegov otac 1991. na putu Petrinja-Glina.
Na tom putu su brutalno zasuti sa 300 metaka četvorica JNA / srbijanskih novinara reportera: Zoran Amidžić urednik dopisništva RTS-a Šabac, Bora Petrović snimatelj, Dejan Milićević asistent snimatelja i Sretan Ilić urednik Radio Šapca. Ognjen kaže da mu je zbog toga jako narušena slika o Hrvatima jer je sa 16 godina ostao bez oca koji je išao kao reporter snimati a nažalost doživio je prilikom pokušaja da nešto sazna uvrede da je „on i otac mu četnik“.
HRVATSKO RATNO PODRUČJE BANIJA/BANOVINA BILA JE NASELJENA HRVATIMA I SRBIMA. PRILIKOM RASPADA JUGOSLAVIJE OBJE STRANE SU SVOJATALE ZEMLJU I DOGODIO SE POKOLJ.
Ognjen smatra da na Baniji njegov otac nije zaslužio takvu smrt i poziva hrvatski vrh i ministra unutarnjih poslova da pronađu brutalne krvnike. „Moj otac je u stanju koje se još zvalo Jugoslavija išao snimati događanja i izvještavati javnost i očito su ga snimke koje je snimio koštale glave, ali možete shvatiti koliko brutalno kad je u cijeli kombi sasuto iz mržnje 300 metaka.“ Također isti su ubojice i zapljenili svu opremu stoga sumnja da se radilo o samom vrhu ali pošto je Hrvatska krenula putem EU, bilo bi lijepo da razriješi takav jedan događaj.
OGNJEN SE I DANAS NAKON 30AK GODINA TEŠKO SE NOSI SA TRAŽENJEM ISTINE. PRESTAO JE TRAŽITI I TRAŽI JE.
Razgovarali smo i sa privatnim detektivom i nezavisnim novinarom iz Hrvatske koji nam je rekao da će pomoći Amidžiću jer je sve zrelija situacija u Hrvatskoj za suočavanje sa stvarnošću. Banija/Banovina je bila većinski naseljena srpskim stanovništvom.
Ono što Hrvatska strana zna da je stradalo oko 600 Hrvata uključujući i 303 vojnika, a nestalo oko 50 Hrvata. Također i UNPROFOR nije sjedio prekriženih ruku. Civili su stradali sa svih strana. Poljane krvi posijale su mržnju, stoga bi bilo pravedno da se otkrije krivac smrti četri novinara jer otkrili su se i “ugledniji zločinci” u Hrvatskoj, Srbiji i BIH. Ukoliko imate bilo kakve informacije slobodno diskretno konktaktirajte našu redakciju na email. Isto tako i o Hrvatskim civilima. Civili su civili i konačno nadiđimo sebe i budimo ljudi.
Na području Banovine tijekom rata izginulo je mnogo Hrvata i Srba, a radilo se i o brutalnim osvetama. Iz Siska su građani bježali u ljeto i jesen 1991., a posebno nakon što je JNA uz pomoć paravojnih postrojbi zauzela Petrinju, a tamošnje hrvatsko stanovništvo izbjeglo prema Sisku i Zagrebu,veći broj građana Siska uglavnom srpske nacionalnosti odvođen je iz svojih kuća i s posla i nestajao. Neki od njih kasnije su nađeni mrtvi. Grad je u to vrijeme bio na prvoj liniji fronte, pod stalnim znakom opće opasnosti i izložen minobacačkim napadima, pa je u njemu vladala nesigurnost, a dio javnih službi nije funkcionirao.
Dio Srba već je ranije otišao rodbini u inozemstvo, a dio je ostao u gradu. Neki su se pridružili i Zboru narodne garde. Dok je dio građana hrvatske nacionalnosti u Sisku nastojao nastaviti sa zajedničkim životom u nacionalno izmiješanom gradu. Ubijeno je nekoliko stotina srpskih civila o čemu nemamo točne podatke a bili su mučeni u mjestima „Barutana“, „ORA“ i „Jodno“. Također ubijeno je i stotine hrvatskih civila staraca koji nikome ništa nisu skrivili kao ni srpski.
JNA SA PARAVOJNIM FORMACIJAMA I POBUNJENIM SRBIMA HTJELA JE ZAUZETI KRAJINU DOK SU HV I MUP HR SE BORILI ZA OSLOBOĐENJE. NISU SMJELI GINUTI CIVILI NI NOVINARI A POGINULO JE oko 300 HRVATSKIH I SRPSKIH CIVILA NA PODRUČJU ŽUPANIJE.
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Sisku, potom Vrhovni sud je presudio pravomoćno da je hrvatski branitelj Ivica Mirić kriv i osuđen na devet godina zatvora zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog pučanstva. 20. 11. 2011. bivši načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Đuro Brodarac, njegov tadašnji zamjenik Vlado Milanković i pripadnik pričuvne postrojbe MUP-a Drago Bošnjak uhićeni su zbog sumnje da su 1991. i 1992. u Sisku počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Vladimir Milanković proglašen je krivim za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika u Sisku te je osuđen na deset godina zatvora dok je Drago Bošnjak oslobođen optužbe. Brodarac je umro teško bolestan u osječkom zatvoru.
Srpski dobrovoljci Željka Ražnatovića Arkana i Mile Martića su otvorili vatru na policijske postaje u Glini gdje je stradalo desetke policajaca ali su i Hrvati uzvraćali. 29.11.1990. pripadnici MUP-a Hrvatske uhitili u Dvoru na Uni Željka Ražnjatovića, zvanog Arkan, i priveli istražnom sucu u Zagrebu. Tu se pokazuje sav smrad Hrvatske politike. Arkan je misteriozno pušten ili zamjenjen pod velom tajnosti……
Da se dalje nebi bavili politikom u vrlo prljavoj režiji, zašto su morali poginuti novinari i ratni izvjestitelji?
Tko ih je krvnički ubio?
Zašto je na četvero novinara sasuto 300 metaka?
Zašto ne damo obitelji odgovore koje čeka više od 30 godina?
Hože li nam pomoći Nacional, Provjereno i Hanza media te ostali dobronamjerni novinari?
Uz dužni pijetet prema svim stradalima ova tema nas je izuzetno dirnula pošto se radilo o krvničkom obračunu na osobe koje su kao i svi reporteri snimali na terenu.
David Bauer
