Kardiolog dr. Rohin Francis objašnjava jedan od poznatijih primjera kako ljudsko tijelo nije rezultat savršenog dizajna. Riječ je o recurrent laryngeal nerve, živcu koji kontrolira mišiće grkljana i omogućuje govor i disanje.
Umjesto da ide direktno iz mozga do grkljana, ovaj živac ide zaobilaznim putem. Spušta se iz vrata u prsni koš, obilazi veliku krvnu žilu i zatim se vraća natrag prema grkljanu.
Na prvi pogled to djeluje nelogično. Ako je grkljan u vratu, očekivalo bi se da živac ide ravno do njega. Međutim, stvarna anatomija pokazuje drugačije.
Ova neobična ruta posebno dolazi do izražaja kod životinja s dugim vratom. Kod žirafe živac može biti dug nekoliko metara jer prolazi cijelom dužinom vrata prije nego se vrati prema gore. Kod dugovratih dinosaura taj put bio je još duži.
Objašnjenje leži u evoluciji. Kod naših vodenih predaka živci su prolazili ispod krvnih žila povezanih sa škrgama. Kako su se razvile kopnene životinje, tijelo se postupno mijenjalo. Srce se spustilo u prsni koš, a formirao se vrat.
Živci se pritom nisu “redizajnirali” iz početka. Ovaj živac je ostao vezan za svoju staru anatomsku poziciju ispod krvnih žila, pa je s promjenama u tijelu bio prisiljen pratiti sve duži i neizravniji put.
Tragovi tog evolucijskog nasljeđa vide se i u razvoju embrija. U ranim fazama pojavljuju se strukture slične škržnim lukovima, što pokazuje da razvoj čovjeka slijedi isti osnovni plan kao i kod riba.
Dr. Rohin Francis ovaj primjer koristi kako bi pokazao širu poantu. Ljudsko tijelo nije savršeno optimiziran sustav, nego rezultat dugog evolucijskog procesa.
Ono što danas izgleda kao loš dizajn zapravo je posljedica prilagodbi, ograničenja i naslijeđenih rješenja.
B.M. FOTO: youtube
