Istraživači crnih rupa otkrivaju uspavanu crnu rupu izvan galaksije Mliječni put

RelatedPosts

Tim međunarodnih stručnjaka koji su poznati po opovrgavanju otkrića crnih rupa pronašli su uspavanu crnu rupu zvjezdane mase u Velikom Magellanovom oblaku, galaksiji koja je susjedna Mliječnom putu.

Tim uključuje Kareema El-Badryja — kojeg su kolege astronomi prozvali “razaračem crnih rupa” — iz Centra za astrofiziku |  Harvard & Smithsonian (CfA).  “Prvi put se naš tim okupio kako bi izvijestio o otkriću crne rupe, umjesto da je odbaci”, kaže voditelj studije Tomer Shenar, Marie-Curie saradnik na Sveučilištu Amsterdam u Nizozemskoj.

Tim je otkrio da je zvijezda koja je stvorila crnu rupu nestala bez ikakvih znakova snažne eksplozije.

“Identificirali smo iglu u plastu sijena”, kaže Shenar. Iako su predloženi i drugi slični kandidati za crnu rupu, tim tvrdi da je ovo prva “uspavana” crna rupa zvjezdane mase koja je nedvosmisleno otkrivena izvan galaksije Mliječni put.  Rad je objavljen jučer u časopisu Nature Astronomy.

Crne rupe zvjezdane mase nastaju kada masivne zvijezde dođu do kraja svog života i kolabiraju pod vlastitom gravitacijom. U binarnom sistemu, sustavu dviju zvijezda koje se okreću jedna oko druge, ovaj proces za sobom ostavlja crnu rupu u orbiti sa svjetlećom zvijezdom pratilicom. Crna rupa je “uspavana” ako ne emitira visoke razine X-zračenja, što je način na koji se takve crne rupe obično detektiraju.

Do otkrića je došlo zahvaljujući šest godina promatranja dobivenih s vrlo velikim teleskopom Europskog južnog opservatorija.

“Nevjerojatno je da jedva da znamo za bilo kakve uspavane crne rupe, s obzirom na to koliko astronomi vjeruju da one postoje”, objašnjava koautor Pablo Marchant s KU Leuven.

Novopronađena crna rupa je najmanje devet puta veća od mase Sunca i kruži oko vruće, plave zvijezde koja teži 25 puta više od mase Sunca.

Uspavane crne rupe posebno je teško uočiti jer nemaju mnogo interakcije s okolinom.

“Već više od dvije godine tražimo takve binarne sustave crne rupe”, kaže koautorica Julia Bodensteiner, istraživačica na ESO-u u Njemačkoj.  “Bila sam vrlo uzbuđena kad sam čula za VFTS 243, koji je po mom mišljenju najuvjerljiviji kandidat do danas.”

S.K., phys.org., foto: ESO/L. Calçada

Related Posts

Related Posts