Periske i školjke izumiru ali se pojavljuju nova bića. Iako je više nego očito da se radi o klimatskim promjenama zasad su potvrđena dva uzročnika, riječ je o parazitu i bakteriji, čijem širenju pogoduju morske struje. Parazit je otkriven uz španjolsku obalu 2016. godine, a poslije je na dijelovima talijanske obale otkriveno da periske ugibaju i od bakterije. Primjećuje se u Jadranu da ima jako mnogo zalutalih vrsta i nestalih vrsta. Periske, spužve, kunjke mušule, morski konjici, od početka Jadrana do Zadarsog zaleđa je čudan nestanak i pomor. Ronioci oko Brača, Hvara, Trogira kažu da je jeziv pomor. U Istri nije tako no dupina je manje i čudesno se ponašaju.
Nestaju ježevi, morska salata i jadranski bračić
U Jadranu se pojavila 15 -ak novih vrsta životinja. Pagrus major jedan je primjer bijega iz sjeverozapadnog Pacifika, gdje se uzgaja. Slična je našem zubacu i pagru ali brže raste pa se pokušala uzgajati kod nas. Na sreću nije uspjela uspostaviti populaciju, te ne predstavlja nikakvu prijetnju ekosustavu u Jadranu. Čak 14 vrsta je tzv. lesepsijskih migranata, što znači da su u Sredozemlje dospjele kroz Suez iz Crvenog mora, od kojih su plavotočkasta trumpetača (Fistularia commersonii), tamna mramornica (Siganus luridus) i srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus), već izgleda uspostavile populacije u južnom Jadranu.
Lesepsijski sprinter (Fistularia commersonii) je izrazit grabežljivac gospodarski važnih vrsta poput bukve, gire, trlje te inćuna i srdele, pa su moguće negativne posljedice na lokalne populacije tih riba. Tamna mramornica (Siganus luridus) i bodljikava mramornica (Siganus rivulatus) su vrste koje su u ekološkom i biološkom smislu (herbivorne vrste), u istočnom dijelu Mediterana potisnule autohtonu vrstu salpu (Sarpa salpa) te smanjile njezinu brojnost kao i vertikalnu distribuciju uslijed kompeticije za hranom.
Srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus), ima visoku stopu razmnožavanja te negativno utječe na ribarstvo u Sredozemnom moru. Kida ribarske mreže te grize ulovljene ribe u mrežama. Ova vrsta je više poznata kao fugu, otrovna je, sadrži tetraodotoksin, otrov 1250 puta jači od cijanida.
Oštrozubi gušter (Saurida undosquamis) i trozubi morski gušter (Saurida lessepsianus), isto su lesepsijski migranti. U Jadranu su se pojavile i neke nove vrste kirnje, to su Epinephelus aeneus (kirnja bjelica), Epinephelus coioides (narančasto-pjegasta kirnja) i Mycteroperca rubra (češljasta kirnja). Njihov sveukupni učinak na komercijalno ribarstvo bio bi pozitivan: one su skupocjena i tražena riba. Međutim, s ekološkog stajališta, postoje negativni učinci.
Tupousna barakuda (Sphyraena chrysotaenia) i žutousna barakuda (Sphyraena viridensis) su srodne vrste domaćeg škarama (Sphyraena sphyraena). Ove vrste su uspostavile populaciju u južnom Jadranu, a njihov gospodarski značaj bi mogao biti lokalnog karaktera i to prije svega zbog vrlo ukusnog mesa. Afrički kostorog (Stephanolepis diaspros) je isto lesepsijski migrant. Može se naći na kamenitim dnima prekrivenim vegetacijom blizu obale. Do sada su u Jadranu zabilježena dva primjerka (i u južnom i sjevernom dijelu). Može narasti do 25 cm ukupne dužine. U Jadranu su pronađene i druge vrste kao morski vepar (Plectorhinchus mediterraneus), čarobni patkokljunčić (Facciolella oxyrhyncha), patuljasti patkoglavac (Elates ransonnettii), prugasti kljunaš (Oplegnathus fasciatus), trorepan Lobotes surinamenghsis.
Imperij tim
