Psiholog i istraživač ponašanja Jonathan Bricker u svom TEDx govoru započinje osobnom pričom o dvije osobe koje su snažno utjecale na njegov život – njegovim roditeljima.
Bricker ističe da je pretilost jedan od glavnih uzroka prerane smrti u modernom društvu
Njegova majka rodila ga je s 42 godine. Upravo tada počela je ozbiljnije brinuti o svom zdravlju. Počela je jednostavno, trčanjem po kvartu. Male rute ubrzo su prerasle u utrke na 5 kilometara, zatim na 10 kilometara, a kasnije i u maratone i triatlone. Do svoje 57. godine otišla je čak i na trekking na Mount Everest.
Bricker kaže da je upravo kroz majčin primjer prvi put shvatio koliko osobne odluke mogu utjecati na zdravlje.
Njegov otac bio je profesor matematike u osnovnoj školi. Često ga je vodio sa sobom na znanstvena predavanja. Tako je Bricker još kao dijete razvio interes za znanost i istraživanje.
Kako sam kaže, od majke je naučio važnost zdravlja, a od oca važnost znanosti. Ta kombinacija kasnije će oblikovati njegovu karijeru psihologa koji proučava kako ljudi mijenjaju svoje navike.
Problem navika i samokontrole
Bricker ističe da je pretilost jedan od glavnih uzroka prerane smrti u modernom društvu. Postoji mnogo stvari na koje ne možemo utjecati – genetika, okolnosti ili slučajnosti.
Ali, kako naglašava, na vlastite odluke uvijek možemo utjecati. Zato ga je počelo zanimati jednostavno pitanje: zašto je ljudima toliko teško donijeti odluke koje su dobre za njihovo zdravlje?
Susret s idejom “willingness”
Prije mnogo godina jedan mu je prijatelj preporučio knjigu za koju je tvrdio da će mu promijeniti život. Bricker ju je otvorio, pročitao nekoliko stranica i zaključio da je riječ o besmislici. Ideja iz knjige bila je da čovjek može osjetiti snažan poriv ili želju i jednostavno je promatrati bez reagiranja na nju.
Drugim riječima, umjesto da se borimo protiv želje ili pokušavamo pobjeći od nje, trebali bismo dopustiti da ona postoji.
Bricker je tada tu ideju odbacio. Nekoliko godina kasnije ponovno se susreo s istim konceptom kada je sa suprugom otišao na jednu radionicu. Ovoga puta odlučio je ozbiljno poslušati o čemu se radi.
Rezultati istraživanja pokazivali su nešto neočekivano. Metoda u kojoj se ne opiremo željama nego ih svjesno promatramo daje znatno bolje rezultate u promjeni ponašanja.
Što znači “willingness”
Bricker taj koncept naziva willingness, odnosno spremnost. To znači primijetiti želju, dopustiti joj da postoji i promatrati je bez automatskog reagiranja.
Za razliku od klasičnog pristupa koji se oslanja na snagu volje, ovdje se ne pokušava potisnuti želju nego promijeniti odnos prema njoj.
Primjer iz njegove prakse
Bricker navodi primjer žene koja je došla k njemu jer je željela prestati pušiti. Imala je 45 godina i pušila je još od tinejdžerskih dana. Savjetovao joj je da vodi dnevnik želje za cigaretom. Trebala je zapisivati kada se javlja želja i kako se osjeća u tim trenucima.
U početku je rekla da to nema smisla jer zapravo nema želju pušiti. Smatrala je da je pušenje samo navika. No ubrzo se vratila s punim dnevnikom. Primijetila je da se želja za cigaretom pojavljuje u mnogim situacijama.
Bila je frustrirana i rekla mu da joj se čini da sada još više razmišlja o cigaretama. U tim trenucima često bi ponovno zapalila i osjećala sram zbog toga.
Bricker joj je tada dao jednostavan savjet. Rekao joj je da se prema sebi odnosi onako kako bi se odnosila prema prijatelju u istoj situaciji – s razumijevanjem, a ne osudom.
Zašto borba protiv želje često ne uspijeva
Bricker naglašava da žudnja često postaje jača kada je pokušavamo ignorirati. Kada pokušavamo ne misliti na nešto, zapravo time još više usmjeravamo pažnju na tu misao. Počinjemo zamišljati užitak koji ona donosi, pa želja postaje još privlačnija.
Suprotno tome, kada se svjesno suočimo sa žudnjom, počinjemo primjećivati njezin prirodni tijek. Vidimo kako želja raste, zatim doseže vrhunac i nakon toga postupno slabi.
Tada postaje lakše shvatiti da je impuls često kratkotrajan i prolazan.
Zaključak
Bricker svoj govor završava jednostavnom porukom. Samokontrola ne dolazi iz stalne borbe protiv želja.
Dolazi iz sposobnosti da želju primijetimo i doživimo bez automatskog reagiranja.
Drugim riječima, sloboda nije u tome da nikada ne osjetimo poriv – nego u tome da poriv ne mora upravljati našim ponašanjem.
B.M. FOTO: youtube
