Emotivnost se često doživljava kao nešto lijepo: sposobnost da voliš duboko, suosjećaš s drugima i osjetiš život intenzivnije. Međutim, postoji trenutak kada ta ista snaga počinje raditi protiv osobe. Tada emotivnost više ne obogaćuje život nego ga otežava.
To je onaj tihi prijelaz iz “osjećam puno” u “previše mi je vlastitih osjećaja”.
Kada emocije postanu jače od stvarnosti
Jedan od prvih znakova da je emotivnost postala problem jest kada emocije počnu nadjačavati realnost.
Mala situacija može izazvati veliku reakciju: kratka poruka bez emocije postaje znak odbacivanja, kritika postaje dokaz bezvrijednosti, šutnja postaje prijetnja.
U tim trenucima osoba ne reagira na ono što se stvarno događa, nego na značenje koje joj emocija daje.
Gubitak kontrole nad reakcijama
Kad emotivnost prijeđe granicu, dolazi do osjećaja da reakcije više nisu izbor. To se može vidjeti kroz: impulzivne poruke i odluke, nagle prekide odnosa, eksplozije ili potpuno povlačenje. Osoba često kasnije kaže: “Znam da sam pretjerao, ali u tom trenutku nisam mogao drugačije.”
Život ovisan o drugima
Pretjerana emotivnost često ide ruku pod ruku s ovisnošću o tuđem ponašanju. Raspoloženje ovisi o drugima,
potvrda postaje nužna, ne samo poželjna, strah od napuštanja postaje stalan. Tada identitet više nije stabilan iznutra, nego se gradi izvana.
Kada osoba ide protiv sebe
Jedan od najtežih aspekata je unutarnji sukob. Osoba ostaje gdje ne bi trebala ili odlazi iako želi ostati,
govori ili radi stvari koje nisu u skladu s njenim vrijednostima. Sve to jer emocija u tom trenutku postaje jača od razuma.
Najopasnija faza nastupa kada emocije postanu nepodnošljive. Osoba može osjećati: pritisak u tijelu, nemir ili paniku, osjećaj da nema izlaza. U tom stanju, cilj više nije razumjeti emociju nego samo pobjeći od nje.
Ponavljanje istih obrazaca
Pretjerana emotivnost rijetko dolazi sama. Često se pojavljuje kao obrazac: isti tip odnosa, iste povrede, iste reakcije. Bez obzira na okolnosti, ishod ostaje sličan. To je znak da emocije vode život, umjesto da ga prate.
Nedostatak unutarnjeg sidra
Zdrava emotivna osoba ima nešto stabilno u sebi vrijednosti, osjećaj identiteta, sposobnost smirivanja.
Kad toga nema: osoba postaje ovisna o vanjskim faktorima, gubi osjećaj kontrole, “pluta” kroz vlastite emocije.
Gdje je granica?
Granica nije u tome koliko jako osoba osjeća, nego može li nositi ono što osjeća.
Zdrava emotivnost znači: osjećam intenzivno ali mogu stati, razmisliti i izabrati reakciju. Pretjerana emotivnost znači: osjećaji me preplavljuju i vode moje odluke.
Nije problem osjećati problem je izgubiti se u osjećaju
Emotivnost nije slabost. Ona postaje problem tek kada zamijeni realnost: preuzme kontrolu nad ponašanjem, počne štetiti osobi i njenim odnosima. Prava snaga nije u tome da osjećamo manje, nego da naučimo: kako osjećati duboko a ostati stabilan.
Ivana Radić
