U prošlosti su mnogi neuroznanstvenici istraživali potencijalnu terapeutsku vrijednost klasične glazbe i drugih vrsta glazbe ili zvukova za ublažavanje nekih simptoma ili nedostataka povezanih s različitim neuropsihološkim poremećajima.
Dok su neke studije sugerirale da bi slušanje klasične glazbe i bijelog šuma moglo poboljšati kognitivnu funkciju, ti se učinci još uvijek slabo razumiju.
Istraživači na Monash Medicine Discovery Institute i Monash University u Australiji nedavno su proveli studiju koja posebno istražuje mogućnost da bi klasična glazba i bijeli šum mogli pozitivno utjecati na sposobnost ljudi da obrade proturječne informacije.
Njihova otkrića, međutim, objavljena u Frontiers in Neuroscience, sugeriraju da ova dva slušna podražaja nemaju nikakve koristi za ovu specifičnu kognitivnu funkciju.
“Da bismo bolje razumjeli kako obrada određenih akustičkih svojstava može utjecati na obradu sukoba, imali smo veliku kohortu studenata dodiplomskog studija da popune Stroopov test boja i riječi u tri različita pozadinska uvjeta: klasična glazba, bijeli šum i tišina, Alexander J. Pascoe i njegovi kolege rekli su za Medical Xpress.
“Zbog smjernica za pandemiju i potrebe da se eksperiment provede na daljinu, sudionici su također završili Wisconsin Card sorting test (WCST), kako bi se mogla procijeniti pouzdanost i dosljednost prikupljenih podataka.”
S.K., foto: pixabay
