Ljudski mozak jedno je od najsloženijih poznatih bioloških sustava. Suvremena neuroznanost procjenjuje da sadrži približno 86 milijardi neurona živčanih stanica koje omogućuju mišljenje, pamćenje, emocije, pokret i svijest.
86 milijardi neurona živčanih stanica
Taj broj nije dobiven doslovnim brojanjem svake stanice, već sofisticiranim laboratorijskim metodama koje uključuju obradu uzoraka moždanog tkiva, mikroskopske analize i statističke modele kojima se procjenjuje ukupan broj neurona u različitim regijama mozga.
Neuroni međusobno komuniciraju električnim i kemijskim signalima, stvarajući golemu mrežu veza poznatu kao neuronska mreža. Upravo te veze sinapse temelj su učenja, prilagodbe i oporavka nakon oštećenja. Taj fenomen naziva se neuroplastičnost.
Iako se dugo vjerovalo da se neuroni kod odraslih ljudi ne mogu obnavljati, danas je poznato da u nekim djelovima mozga, osobito u hipokampusu, može dolaziti do stvaranja novih neurona kroz proces neurogeneze. Ipak, ta sposobnost je ograničena i ne može u potpunosti nadoknaditi velika oštećenja ili gubitak neurona kod teških bolesti.
Kod neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, dolazi do postupnog propadanja neurona i njihovih veza. Medicinske tehnologije poput magnetske rezonancije (MR) i pozitronske emisijske tomografije (PET) omogućuju liječnicima praćenje tih promjena te uočavanje smanjenja moždane aktivnosti ili volumena određenih dijelova mozga.
Znanost blizu velikih lijekova
Iako znanost još nema lijek koji može potpuno zaustaviti ili preokrenuti ove procese, istraživanja u području matičnih stanica, genske terapije i neuroprotektivnih lijekova pružaju stvarnu nadu za budućnost.
Jedno od najtežih pitanja u neurologiji odnosi se na određivanje moždane smrti. Klinički neurolog dr. Nitin K. Sethi poznat je po stručnim raspravama o medicinskim kriterijima za njezino utvrđivanje stanja koje označava potpuni i nepovratni prestanak funkcije cijelog mozga, uključujući moždano deblo.
Postoje medicinske i filozofske rasprave o točnom trenutku kada svijest nepovratno nestaje
Dijagnoza se temelji na strogim kliničkim testovima: odsutnosti refleksa moždanog debla, nemogućnosti spontanog disanja i potpunom izostanku svijesti. Međutim, i dalje postoje medicinske i filozofske rasprave o točnom trenutku kada svijest nepovratno nestaje, jer mozak u nekim slučajevima može pokazivati minimalne električne aktivnosti bez prisutne svjesnosti.
Zato se dr. Sam Parnia znao citirati da vjerojatno ljudi ne umiru kada se šalju u mrtvačnicu pa ni u grob.Zbog te složenosti tvrdi se da ne postoji jednostavna „prekidačka točka“ u kojoj se može s apsolutnom sigurnošću reći kada se mozak „gasi“.
Neuroni se obnavljaju stalno
Umjesto toga, medicina se oslanja na skup jasno definiranih kriterija koji zajedno potvrđuju nepovratnost stanja. Razlikovanje moždane smrti od stanja poput kome ili vegetativnog stanja izuzetno je važno, jer u tim stanjima određene moždane funkcije još mogu postojati.
Suvremena neuroznanost tako stoji između velikih otkrića i velikih nepoznanica. Razumijemo da mozak ima oko 86 milijardi neurona, znamo da se neuroni mogu djelomično obnavljati i da se njihov gubitak može pratiti suvremenim tehnologijama, ali potpuna kontrola nad regeneracijom živčanog sustava i konačno izlječenje teških neurodegenerativnih bolesti još su ciljevi budućih istraživanja.
Pripremio Toni Eterović
