Koristeći naprednu tehnologiju umjetne inteligencije, istraživači su otkrili jedan od najranijih dokaza za korištenje vatre
Kažu da gdje ima dima, ima i vatre, a istraživači Weizmann instituta za znanost naporno rade kako bi istražili tu tvrdnju ili barem razjasnili što je “dim”.
U članku objavljenom danas u PNAS-u, znanstvenici otkrivaju naprednu, inovativnu metodu koju su razvili i koristili za otkrivanje nevizualnih tragova vatre koji datiraju prije najmanje 800.000 godina – jedan od najranijih poznatih dokaza za korištenje vatre.
Nova tehnika može pružiti poticaj prema znanstvenoj vrsti arheologije koja se temelji na podacima, ali – što je još važnije – mogla bi nam pomoći da bolje razumijemo porijeklo ljudske povijesti, naše najosnovnije tradicije i naše eksperimentalne i inovativne prirode.
Pretpostavlja se da kontrolirana upotreba vatre od strane drevnih hominina – skupine koja uključuje ljude i neke od naših izumrlih članova obitelji – datira najmanje milijun godina, otprilike u vrijeme kada je arheolozi vjerovali da je Homo habilis započeo svoj prijelaz u Homo erectus.
To nije slučajnost, budući da je teorija, nazvana “hipoteza kuhanja”, da je upotreba vatre bila ključna u našoj evoluciji, ne samo zato što je omogućila homininima da se zagriju, izrade napredne alate i odbiju grabežljivce, već i za stjecanje sposobnost kuhanja.
Kuhanje mesa ne samo da eliminira patogene, već povećava učinkovitu probavu bjelančevina i hranjivu vrijednost, otvarajući put za rast mozga.
Jedini problem s ovom hipotezom je nedostatak podataka: budući da se pronalaženje arheoloških dokaza pirotehnologije prvenstveno oslanja na vizualnu identifikaciju modifikacija koje nastaju izgaranjem objekata (uglavnom promjena boje), tradicionalne metode uspjele su pronaći široko rasprostranjene dokaze o korištenju vatre, ne starije od 200 000 godina.
Iako postoje neki dokazi o požaru koji datiraju od prije 500.000 godina, oni su i dalje rijetki, a samo pet arheoloških nalazišta diljem svijeta pružaju pouzdane dokaze o drevnoj vatri.
“Možda smo upravo pronašli šesto mjesto”, kaže dr. Filipe Natalio iz Weizmannova Odjela za znanost o biljkama i okolišu, čija je prethodna suradnja s dr. Idom Azuri, iz Weizmannova Life Core Facilities odjela, i kolegama dala osnovu za ovaj projekt.
Zajedno su bili pioniri u primjeni umjetne inteligencije i spektroskopije u arheologiji kako bi pronašli naznake kontroliranog spaljivanja kamenih oruđa koje datiraju od prije između 200.000 i 420.000 godina u Izraelu.
Sada su se vratili, pridružili su im se doktorand Tim je podigao ulog tako što je krenuo u “ribolovnu ekspediciju” zabacivši daleko u vodu i vidio što bi mogli uloviti. “Kada smo započeli ovaj projekt”, kaže Natalio, “arheolozi koji su analizirali nalaze iz kamenoloma Evron su nam rekli da nećemo pronaći ništa.
Trebali smo se kladiti.
Ekspedicija “ribolov” započela je razvojem naprednijeg modela nego što su ga prije koristili. “Testirali smo razne metode, među kojima su tradicionalne metode analize podataka, modeliranje strojnog učenja i napredniji modeli dubokog učenja,” kaže Azuri, koji je vodio razvoj modela.
“Modeli dubokog učenja koji su prevladavali imali su specifičnu arhitekturu koja je nadmašila ostale i uspješno nam je dala potrebno samopouzdanje za daljnju upotrebu ovog alata u arheološkom kontekstu bez vizualnih znakova upotrebe vatre.”
Prednost AI je u tome što može pronaći skrivene uzorke u mnoštvu ljestvica. Točnim određivanjem kemijskog sastava materijala sve do molekularne razine, izlaz modela može procijeniti temperaturu na koju su kameni alati bili zagrijani, dajući u konačnici informacije o prošlim ljudskim ponašanjima.
S.K. sciencedaily.com., foto: pixabay
