Znanstvenici su željeli istražiti zašto se lica današnjih ljudi u tolikoj mjeri razlikuju od prijašnjih lica, kao i od naših rođaka velikih majmuna.
Tako su došli do zaključka da je, uz prehranu i klimu, neverbalna komunikacija odigrala bitnu, ali zanemarenu ulogu.
Rani “hominini” su stvorenja koja su više ljudska nego majmunolika i imala su naglašeni dio lica između obrva. Nasuprot tome imamo moderne ljude s razvijenim glatkim čelom s vidljivijim, dlakavim obrvama koje su sposobne za veliki raspon pokreta. Druge promjene u obliku lica te anatomiji mišića omogućile su izražavanje širokog raspona suptilnih emocija. To uključuje prepoznavanje i simpatije.
“Danas možemo koristiti naša lica za signaliziranje više od 20 različitih kategorija emocija putem kontrakcije ili opuštanja mišića”, pojašnjava profesor Paul O’Higgins sa Sveučilišta u Yorku.
Znamo da su i drugi faktori poput prehrane, respiratorne fiziologije ili klime pridonijeli oblikovanju modernog ljudskog lica, no tumačenje njegove evolucije isključivo u smislu tih faktora bilo bi suviše jednostavno.”
Prehrambene navike su imale značenje u oblikovanju ljudskog lica, ističe se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Ecology and Evolution. Lica su se smanjila jer je sposobnost kuhanja i procesuiranja hrane rezultirala smanjenom potrebom za žvakanjem.
Spomenuto smanjenje lica postalo je izraženo od poljoprivredne revolucije i prelaska s lovaca na poljoprivrednike, a zatim i na život u gradovima. Svaki korak je rezultirao potrošnjom prerađene hrane i manje tjelesnog napora, tvrde znanstvenici.
„Mekša moderna prehrana i industrijalizirana društva mogu značiti da se ljudsko lice i dalje smanjuje”, tvrdi prof. O’Higgins. “
Međutim, postoje i određena ograničenja u pogledu toga koliko se ljudsko lice može izmijeniti. Npr., disanje zahtijeva dovoljno veliku nosnu šupljinu”, dodao je O’Higgins.
Andrea Jakovčević, foto: Pixabay
