Najznačajnija i najvrjednija posljedica i svrha eksponencijalnog porasta broja satelita postavljenih u niskoj Zemljinoj orbiti nesumnjivo je napredak u sferi telekomunikacija, što obuhvaća širokopojasni pristup u ruralnim i udaljenim područjima svugdje u svijetu, međutim , paralelno s time došlo je i do porasta svjetlosnog zagađenja u Svemiru, a to ometa normalan rad astronomskih opservatorija u orbiti.
Nova NASA-ina studija, usmjerena na četiri svemirska teleskopa; dva operativna i dva planirana, došla je do procjene da bi veliki postotak fotografija koje će spomenuti opservatoriji snimiti tijekom sljedećeg desetljeća mogao biti kontaminiran svjetlošću koju emitiraju ili reflektiraju sateliti s kojima dijele nisku Zemljinu orbitu.
Znanstvenici su došli do izračuna da bi oko 40 posto slika snimljenih NASA-inim svemirskim teleskopom Hubbleom i oko 96 posto onih koje je snimio opservatorij SPHEREx američke svemirske agencije, moglo biti kontaminirano svjetlošću sa satelita. Također se došlo do procjene i da bi oko 96 posto fotografija s planiranog opservatorija ARRAKIHS Europske svemirske agencije i planiranog kineskog teleskopa Xuntian moglo pretrpjeti slične nevolje.
U tome kontekstu istaknuto je da bi Hubble bio u manjoj mjeri pogođen zahvaljujući svom uskom vidnom polju.
Orbitalni teleskopi predstavljaju ključan dio istraživanja svemira. Pritom mogu uzimati u obzir širi raspon elektromagnetskog spektra od teleskopa na Zemlji, a nedostatak atmosferskih smetnji omogućuje im dobivanje oštrijih slika Svemira, što omogućuje izravno snimanje udaljenih galaksija ili planeta izvan Sunčevog sustava.
Postoji podatak da je 2019. godine u niskoj Zemljinoj orbiti egzistiralo oko 2000 satelita, dok ih sada ima 15 000, a cilj industrijskih planova je impresivna brojka od čak 560 000 satelita u niskoj Zemljinoj orbiti tijekom sljedećeg desetljeća.
Znanstvenici su koristili informacije satelitskih operatera u svrhu simuliranja orbitalnih slojeva svake satelitske konstelacije; od SpaceX-ovog Starlinka, kineskog Guowanga i Amazona, između ostalih. Nakon toga pristupili su razmatranju specifičnih svojstva teleskopa kao što su visina kruženja, putanje, vidno polje i ostali faktori.
Sateliti reflektiraju i emitiraju više vrsta svjetlosti, što uključuje izravno reflektiranje svjetlosti sa Sunca putem vlastitih solarnih panelia te reflektiranje svjetlosti s Mjeseca i Zemlje. Pored optičke svjetlosti, sateliti također emitiraju i infracrveno zračenje koje se stvara temperaturom njihovih komponenti, a ne treba izostaviti ni reflektiranje radio valnih duljina i sa Zemlje i od samih antena.
Kao jedan od načina rješavanja problema ometanja rada teleskopa razmatra se postavljanje satelita u orbite niže od onih na kojima rade teleskopi.
Andrea Jakovčević
