Otpad u Hrvatskoj: Gospić, Benkovac i podzemne vode – koliko smo zagađeni? Gospić je donio PFAS, Benkovac mikroplastiku, a Hrvatska sada mora odgovoriti na pitanje koliko zapravo zna o stanju svojih tla i podzemnih voda. Jesu li ovo izolirani slučajevi ili tek vrh puno većeg problema?

Gospić više nije jedini problem

Prvo Gospić. Deseci tisuća tona otpada. PFAS, odnosno „vječne kemikalije“. Teški metali. Podzemna voda u kojoj su pronađeni određeni PFAS spojevi.

A sada – Benkovac. U bivšem kamenolomu u Benkovačkom Selu procijenjeno je najmanje 6427 tona otpada, zakopanog više od četiri metra duboko.

Podatak koji mijenja priču glasi: Mikroplastika i sintetička vlakna pronađeni su i 20 do 30 metara izvan granice odlagališta.

Prema vještačenju, čestice se mogu širiti vjetrom i oborinskim vodama, a zbog krškog terena ne može se isključiti ni mogućnost prijenosa u podzemlje. Onečišćenje izvorišta pitke vode zasad nije utvrđeno.

I tu počinje pravo pitanje: Koliko još takvih mjesta imamo?

Koliko je Hrvatska zapravo zagađena?

Ne postoji dokaz da je Hrvatska kao cjelina zagađena. Ali postoje Gospić, Benkovac i druge službeno evidentirane lokacije koje čekaju sanaciju.

U službenim planovima gospodarenja otpadom nalaze se lokacije poput Gospića, Benkovca, Lovinca, Pazina, Samobora i Poznanovca. To ne znači da su sve jednako opasne. Znači da problem nije nastao jučer – niti je lokalnog karaktera.

Gospić: „vječne kemikalije“

U Gospiću je potvrđeno šest PFAS spojeva u uzorcima otpada. Određeni PFAS spojevi pronađeni su i u podzemnoj vodi.

To ne znači da je javna voda Gospića otrovana. Dosadašnja ispitivanja javne vodoopskrbe nisu pokazala PFAS kontaminaciju. Ali znači da se mora utvrditi kako su PFAS dospjeli u okoliš i hoće li se širiti.

PFAS je skupina izuzetno postojanih kemikalija. Neke mogu dugo opstajati u okolišu i organizmu, a dugotrajna izloženost određenim spojevima povezuje se s nizom zdravstvenih rizika.

Zato ih zovu „vječnima“. A kada ih pronađete u otpadu i podzemnoj vodi, ne čekate da dođu do izvora pitke vode. Uklanjate izvor.

Benkovac: mikroplastika izvan odlagališta

Benkovac je drugačiji, ali upozorenje je isto.

Mikroplastika je pronađena izvan granica odlagališta. To znači da se dio materijala već širio.

Ne znači da je pitka voda zagađena. Ali u kršu se ne može promatrati samo ono što je na površini.

Zato je zahtjev za analizom bunara i šireg područja potpuno logičan.

Ne zato što je dokazano da je voda zagađena, nego zato što nitko ne bi smio čekati dokaz zagađenja da bi počeo kontrolirati vodu.

Troskot je otvorio širu priču

Zvonimir Troskot upozorava da problem treba promatrati kroz cijeli lanac – od uvoza otpada do transporta, odlaganja i sanacije.

Posebno traži da se istraži razdoblje prije 2023. godine. Otpad u Gospiću nije počeo 2023.

Novi podaci trag dopremanja pomiču najmanje na 2020., dok se organizirano dopremanje prema istražiteljima povezuje s 2021.

Milinović: tko je znao?

Darko Milinović tvrdi da se problem morao riješiti ranije i da nakon godinu i pol s lokacije nije uklonjen ni kilogram otpada. Potvrdio je i da je Grad 2023. dobio upozorenje građanina o velikim količinama otpada.

Zato pitanje više nije samo: Tko je dovezao otpad? nego i: Tko je znao da je tamo i što je nakon toga napravio?

Troskot traži odgovornost i za razdoblje 2019.–2021., kada je Milinović bio ličko-senjski župan.  Troskot smatra da je Milinović jako upoznat sa svim što se događalo. Milinović odgovornost odbacuje.

Mirela Holy i „mafija“ u otpadu

Mirela Holy na problem otpada upozorava godinama. Još 2014. govorila je o „mafiji“ u poslovima s otpadom i tvrdila da je zbog promjena koje je pokušavala provesti primala prijetnje. Tada je izjavila: „Mislim da me Milanović smijenio zbog pritiska mafije.“

Desetljeće poslije ponovno gledamo isti sektor, veliki novac i isto pitanje: Tko sve zarađuje na otpadu?

Bačić govori o energanama

Dok Hrvatska pokušava riješiti ilegalni otpad, ministar Branko Bačić govori o potrebi izgradnje energana za energetsku oporabu otpada.

To nije nužno loša ideja. Europa ih ima. Ali riječ „energana“ ne znači automatski „sigurno“. Sigurnost ovisi o tome što se spaljuje, na kojoj temperaturi, kako se pročišćavaju dimni plinovi i što se radi s pepelom i filtrima.

Kod PFAS-a posebno su važni odgovarajuća termička obrada i kontrola emisija. Energana može biti dio rješenja. Ali ne može biti izgovor za loš sustav.

A ceste?

U nekim europskim sustavima određeni obrađeni mineralni ostaci iz termičke obrade mogu se koristiti u građevinarstvu, pa i cestogradnji.

Ali to ne znači: „Uzmi PFAS-om onečišćen otpad i napravi cestu.“ Prvo obrada. Zatim analiza. Zatim klasifikacija.

Tek onda eventualna uporaba, ako materijal zadovoljava propise. Sirovi opasni otpad nije građevinski materijal.

Cesta nije odlagalište.

Kako to rade Njemačka i Austrija?

Njemačka i Austrija imaju specijalizirana postrojenja za termičku obradu opasnog otpada. U Beču se opasni otpad obrađuje uz visoke temperature i sustave pročišćavanja dimnih plinova.Nakon toga ostaju pepeo, šljaka i filterni materijali. Ni oni ne nestaju. Ovisno o svojstvima, moraju biti obrađeni ili kontrolirano zbrinuti.

Ozbiljan sustav izgleda ovako:

otpad – karakterizacija – obrada – kontrola – konačno zbrinjavanje.

Novi inspektor dobio je težak posao

Tonči Glavinić novi je glavni državni inspektor.

Dolazi nakon razdoblja u kojem je Državni inspektorat ozbiljno izgubio povjerenje javnosti. Nakon imenovanja izjavio je: „Dat ću sve od sebe, vjerujem da ću opravdati povjerenje.“

To je početak, ali građani sada očekuju rezultate. Glavinić mora pokazati da država može otkriti otpad prije nego što ga netko zakopa. To je smisao inspekcije – ne reagirati tek kada problem postane naslovnica.

Upitan kako je moguće da je oko 1700 kamiona s otpadom ušlo u Hrvatsku, a da to nije pravodobno uočeno, Glavinić kaže da je očito bilo propusta u sustavu kontrole.

– Kad je riječ o tolikoj količini otpada, neosporno je da negdje imamo određene propuste. Treba vidjeti u kojem smjeru oni idu i poduzeti određene radnje kako se više ne bismo doveli u ovakvu situaciju. Moramo već u ranim fazama ojačati sustav kontrole- , rekao je.

Koliko još Gospića i Benkovaca postoji?

To je pitanje koje Hrvatska više ne smije gurati pod tepih.

Koliko imamo ilegalnih odlagališta? Koliko starih kamenoloma? Koliko napuštenih industrijskih prostora? Koliko lokacija nikada nije ozbiljno ispitano?

I koliko podzemnih voda redovito kontroliramo zbog mogućeg utjecaja otpada? Ako je odgovor „ne znamo“, vrijeme je da počnemo mjeriti.

Hrvatska mora napraviti kartu zagađenja

Za svaku sumnjivu lokaciju građani bi trebali moći vidjeti: što je pronađeno, koliko otpada, koje kemikalije, koji metali, što je pokazalo tlo, što je pokazala voda, gdje je najbliži izvor pitke vode, tko je odgovoran, kada je prijavljeno i kada je počela sanacija.

Bez skrivanja. Bez političkih tabora. Bez čekanja da građani sami otkrivaju ono što bi država trebala znati.

Prvo su govorili da nema ugroze, a onda su stigli nalazi: PFAS ipak pronađen u Gospiću

Gospić i ilegalni otpad ponovno otvaraju pitanje povjerenja u institucije. Javnost je mjesecima slušala da nema opasnosti, a nakon novih vještačenja potvrđeno je da se u otpadu i lokalnoj podzemnoj vodi nalaze PFAS spojevi.

Problem je u jednoj važnoj razlici.

Nije utvrđeno da je javna voda za piće zdravstveno neispravna. HZJZ navodi da PFAS nije pronađen u analizirana 73 uzorka javne vodoopskrbe. Ali nova vještačenja ipak su pokazala nešto što se više ne može prešutjeti.

PFAS, takozvane „vječne kemikalije”, pronađen je u otpadu i u podzemnim vodama u blizini lokacije Bilajska 50 u Gospiću. Riječ je o spojevima koji su izuzetno postojani u okolišu i mogu se dugo zadržavati.

Zato pitanje više nije samo je li voda koju građani danas piju sigurna. Pitanje je što se nalazi ispod zemlje, kamo se onečišćenje može širiti i koliko će dugo trajati nadzor.

Prvo uvjeravanje, pa novi nalazi

U javnosti se prethodno stvarao dojam da nema ozbiljne ugroze. Nakon objave novih stručnih nalaza retorika se promijenila.

Sada se govori o PFAS-u, podzemnim vodama, monitoringu i potrebi uklanjanja otpada. Ako su institucije ranije tvrdile da nema ugroze, zašto se tek nakon novih vještačenja otvoreno govori o kemijskom onečišćenju lokalnog okoliša?

Plenković govori o sigurnoj vodi, nalazi o onečišćenom okolišu

Premijer Andrej Plenković naglašava da nema ugroze za javnu vodoopskrbu i da će otpad biti uklonjen. Sigurna javna voda za piće nije isto što i čisto podzemlje oko ilegalnog odlagališta.

Jedno ne poništava drugo. Ako su PFAS spojevi pronađeni u otpadu i lokalnoj podzemnoj vodi, tada država mora objasniti što će se dogoditi s tim onečišćenjem nakon uklanjanja otpada i koliko će dugo lokacija biti pod nadzorom.

Građani ne traže paniku. Traže istinu.

Ovdje ne treba proizvoditi strah da su građani Gospića otrovani. Za takvu tvrdnju nema dokaza. Ali nema mjesta ni za umirivanje javnosti bez potpunih odgovora.

Jer upravo je povjerenje najveći problem.

Kad institucije prvo govore da nema ugroze, a zatim objave nalaze o PFAS-u u otpadu i podzemnoj vodi, građani imaju pravo pitati što su institucije znale, kada su znale i zašto se javnosti govorilo upravo onako kako se govorilo.

Gospić zato nije samo priča o otpadu.

To je priča o odgovornosti, transparentnosti i povjerenju u državu.

Luka Turudić