Dunav je ove godine pokazao lice koje Europa dugo nije vidjela. Rekordno niski vodostaji, pješčani sprudovi koji izranjaju iz korita, zaustavljena plovidba, problemi s elektranama i poljoprivredom. A pitanje koje sada zabrinjava Europu glasi: hoće li se Dunav vratiti?
Dunav nije nestao. Ali na pojedinim dijelovima izgleda kao da nestaje.
U Hrvatskoj je 22. 08. kod Batine izmjeren vodostaj od čak -149 centimetara, novi povijesni minimum mjerenja – oko 20 centimetara niži od dotadašnjeg rekorda iz 1909. godine.
Od Njemačke do Crnog mora – cijela Europa osjetila sušu
Dunav protječe ili graniči s deset država. Ove godine ekstremno niski vodostaji pogodili su golem dio njegova sliva.
Europski sustavi za praćenje suše tijekom ljeta bilježili su upozoravajuće uvjete upravo na području dunavskog sliva, uključujući Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srbiju, Rumunjsku i Bugarsku.
U Austriji je plovidba teretnih brodova tijekom najgore faze praktički stala. Kod Beča je u dubokom plovnom kanalu bilo tek oko 1,8 metara vode, dok je u Wachauu dubina pala na oko dva metra.
U Mađarskoj je Dunav u Budimpešti u srpnju pao na rekordnu razinu od samo 23 centimetra prema lokalnoj mjernoj skali, deset centimetara ispod prethodnog rekorda iz 2018. godine. Većina teretnih brodova bila je zaustavljena ili je plovila s tek 10 do 20 posto uobičajenog tereta.
U Srbiji su brodovi također morali smanjiti teret, a posljedice su se prelile na opskrbu gorivom, poljoprivredu i riječnu trgovinu. Prema srbijanskim podacima, u srpnju je zemlja primila samo oko četvrtine planiranog uvoza goriva riječnim putem.
Najdramatičnije je bilo u Rumunjskoj
Dunav je ove godine postao i problem za nuklearnu energetiku. Rumunjska je zbog ekstremno niskog vodostaja morala zaustaviti oba reaktora nuklearne elektrane Cernavodă. Elektrana inače proizvodi oko petine rumunjske električne energije.
Takav potpuni zastoj zbog suše dogodio se samo jednom ranije – 2003. godine. Vlasti su čak intervenirale u samom riječnom koritu kako bi osigurale dovoljno vode za hlađenje.
Ni Mađarska nije prošla bez posljedica. Nuklearna elektrana Paks morala je smanjivati proizvodnju zbog ekstremno niskog Dunava. To pokazuje koliko je moderna Europa zapravo ovisna o jednoj rijeci.
Kolike su štete?
Pogođeni su: riječni promet, poljoprivreda, energetika, turizam, ribarstvo, opskrba gorivom i industrija.
Prve europske procjene ukupnu ekonomsku štetu od ekstremnog ljeta i suše stavljaju u raspon od više desetaka milijardi pa sve do mogućih 180 milijardi eura, ovisno o tome računaju li se samo izravni ili i neizravni učinci. To nije procjena štete samo od Dunava, nego šire europske suše.
Zato taj broj ne treba predstavljati kao „štetu Dunava”. Ali on pokazuje veličinu problema.
Hrvatska je također dobila upozorenje
U Hrvatskoj se problem ne vidi samo na Dunavu. Drava kod Osijeka također je srušila povijesni rekord, a Sava kod Županje pala je ispod dotadašnjeg minimuma.
Hrvatske vode upozoravaju da tako niski vodostaji otežavaju plovidbu, ograničavaju navodnjavanje i dugoročno mogu utjecati na vodoopskrbu, industriju i energetiku. A sada dolazi možda najzanimljiviji dio.
Hoće li se Dunav vratiti?
Da – rijeka neće nestati. Ali njezin oporavak neće doći zato što je kalendar okrenuo rujan.
Za ozbiljan oporavak potrebne su dugotrajnije i obilnije oborine na velikom području dunavskog sliva. Trenutačni podaci nisu osobito ohrabrujući.
U Hrvatskoj je 10. 09. kod Batine vodostaj ponovno pao na oko -154 centimetra, dok je protok bio oko 421 m³/s.
Na ulazu Dunava u Rumunjsku kod Baziașa protok je 9. rujna bio oko 1.350 m³/s, dok je dugoročni rujanski prosjek oko 3.800 m³/s. Rumunjska hidrologija tada je predviđala stagnaciju ili daljnje blago smanjenje protoka.
Mađarska hidrologija 10. rujna i dalje je za donji dio Dunava predviđala ekstremno niske vrijednosti, na pojedinim mjestima oko ili ispod povijesnih minimuma.
Dakle, Dunav se može vratiti, ali pitanje nije hoće li ikada ponovno narasti. Pitanje je koliko će dugo Europa čekati da se vrati na normalniji režim.
Ovo više nije samo priča o jednoj rijeci
Kada Dunav padne, ne pada samo vodostaj.
Pada kapacitet transporta. Povećava se cijena prijevoza. Problemi dolaze do elektrana. Poljoprivreda ostaje bez vode. Ribama nestaje stanište. A gospodarstvo plaća račun.
Ono što se dogodilo 2026. zato bi trebalo biti upozorenje cijeloj Europi.
Dunav nije nestao. Ali Europa je ove godine prvi put vrlo jasno vidjela koliko bi izgledao kontinent kojem velika rijeka više ne može pouzdano služiti kao prometni, energetski i ekološki sustav.
I možda je upravo to najvažnije pitanje nakon ove suše: Neće li se Dunav vratiti?
Hoće li se Europa pripremiti za vrijeme kada ovakvi vodostaji više neće biti iznimka?
Toni Eterović
