Postoji jedna tema o kojoj se još uvijek govori puno tiše nego o drugim oblicima nasilja, a to je psihičko zlostavljanje muškaraca. Iako se posljednjih desetljeća sve više istražuje nasilje u odnosima i trauma iz djetinjstva, iskustva muškaraca kao žrtava i dalje često ostaju skrivena. Mnogi muškarci kroz život nose posljedice emocionalnog zlostavljanja, manipulacije ili ponižavanja, ali o tome rijetko govore. Još rjeđe sami prepoznaju da su zapravo bili žrtve.
DJEČAKE SE POGREŠNO UČI DA PLAČ, RANJIVOST I PRIZNANJE NISU ZA MUŠKARCE
Jedan od glavnih razloga za to leži u načinu na koji društvo oblikuje ideju muškosti. Od najranije dobi dječake se često uči da moraju biti snažni, izdržljivi i emocionalno kontrolirani. Plač, ranjivost ili priznanje da im je teško nerijetko se doživljavaju kao znak slabosti. U takvom okruženju razvija se duboko ukorijenjeno uvjerenje da muškarac mora sam nositi svoje probleme i da traženje pomoći znači neuspjeh. Kada muškarac doživi psihičko zlostavljanje, bilo u obitelji, partnerstvu ili radnom okruženju, priznati da je povrijeđen može značiti rušenje slike koju je o sebi gradio cijeli život.
Većina muškaraca osjeća sram kada se nađe u ulozi žrtve
Zbog toga mnogi muškarci osjećaju snažan sram kada se nađu u ulozi žrtve. Boje se da im drugi neće vjerovati ili da će njihova iskustva biti umanjena. Pitanja poput „Zašto jednostavno ne odeš?“ ili komentari da bi muškarac trebao biti jači dodatno produbljuju osjećaj izolacije. Strah od ismijavanja ili nerazumijevanja često ih navodi da šute, čak i kada psihičko zlostavljanje traje godinama.
U takvim odnosima žrtva može početi sumnjati u vlastitu percepciju stvarnosti.
Psihičko zlostavljanje samo po sebi često je teško prepoznati, bez obzira na spol. Ono se ne očituje uvijek kroz otvorene prijetnje ili nasilje, nego kroz manipulaciju, ponižavanje, kontrolu i postupno narušavanje samopouzdanja druge osobe. U takvim odnosima žrtva može početi sumnjati u vlastitu percepciju stvarnosti. Kod muškaraca je to još izraženije jer mnogi ne povezuju takva iskustva s pojmom zlostavljanja. Umjesto toga uvjeravaju se da je riječ o prolaznim problemima u vezi ili da sami pretjeruju.
Značajan broj muškaraca odrastao je u okruženjima izloženi emocionalnom zanemarivanju, strogim očekivanjima i različitim oblicima zlostavljanja.
Veliku ulogu u svemu tome ima i iskustvo iz djetinjstva. Značajan broj muškaraca odrastao je izložen emocionalnom zanemarivanju, strogim očekivanjima i različitim oblicima zlostavljanja. U takvim obiteljima često nije bilo prostora za izražavanje emocija ili traženje podrške. Dječaci su učili potiskivati osjećaje i nositi se s problemima u tišini. Kasnije u životu takvi obrasci mogu utjecati na način na koji prepoznaju i reagiraju na štetne odnose. Osoba koja je odrasla u okruženju gdje su ponižavanje ili emocionalna hladnoća bili normalizirani može teže prepoznati da se nalazi u toksičnoj situaciji.
Mnogi muškarci žive ucjenjeni i u strahu, neće im se vjerovati i ismijati će ih se.
Još jedan razlog zbog kojeg muškarci rjeđe govore o zlostavljanju jest nedostatak vidljive društvene podrške. Iako postoje organizacije i stručnjaci koji se bave ovom temom, javna percepcija nasilja često je usmjerena prvenstveno na ženske žrtve. To je razumljivo jer su žene kroz povijest bile izložene mnogim oblicima nasilja, ali takav fokus ponekad dovodi do toga da se iskustva muškaraca manje primjećuju. Mnogi muškarci zato imaju osjećaj da sustav pomoći nije namijenjen njima ili da njihovi problemi neće biti shvaćeni ozbiljno.
Većinom mnogi muškarci tvrde psihijatri cijeli život žive kao žrtve a bivaju i optuženi da su zlostavljači.
Zbog svih tih razloga psiholozi danas sve češće govore o muškarcima kao „skrivenim žrtvama“. Velik broj njih proživi godine, pa čak i desetljeća, bez da ikome ispriča kroz što je prošao. Tek kasnije u životu, često kroz terapiju ili osobnu refleksiju, počinju shvaćati da su određeni odnosi ili iskustva zapravo bili oblik psihičkog zlostavljanja.
Psihijatri i psiholozi razbijaju tabu o snažnim muškarcima.
U suvremenoj psihologiji sve je više stručnjaka koji nastoje razumjeti ovu problematiku. Među poznatijima su psiholozi poput Donalda G. Duttona, koji je proučavao dinamiku nasilnih odnosa, te Richarda B. Gartnera, koji je velik dio svog rada posvetio muškarcima koji su kao djeca doživjeli zlostavljanje. Istraživanja traume, kakva provodi i poznati stručnjak Bessel van der Kolk, također su doprinijela boljem razumijevanju dugoročnih posljedica emocionalnog i psihološkog nasilja.
Muškarci moraju biti jednako tretirani kao žene kada se spomene pojam zlostavljanja.
Najvažnija poruka suvremenih istraživanja jest da zlostavljanje nije ograničeno spolom. I muškarci i žene mogu biti žrtve, a posljedice psihičkog nasilja mogu biti duboke i dugotrajne bez obzira na to tko ga doživljava. Prepoznavanje te činjenice važan je korak prema stvaranju društva u kojem će svaka osoba moći govoriti o svojim iskustvima bez straha od osude ili ismijavanja. Tek kada se o ovim temama počne otvoreno razgovarati, muškarci koji su godinama šutjeli mogu dobiti prostor da svoje priče ispričaju i da iz iskustava traume izađu kao ljudi koji su pronašli razumijevanje i podršku.
Pripremio Toni Eterović
