U konfliktima često čujemo rečenicu: “Rekao sam sve što mi je na duši.” ili još češće: “U afektu sam rekao istinu.”
Ali psihološka znanost i kliničko iskustvo govore nešto preciznije, afekt nije čisti kanal istine, nego stanje u kojem se emocije, sjećanja i obrambeni mehanizmi miješaju u jednu eksplozivnu reakciju.
Što je afekt iz perspektive neuroznanosti
Prema modernoj neuropsihologiji, u stanju jakog afekta dolazi do privremene dominacije sustava za prijetnju u mozgu (posebno amigdale), dok se smanjuje aktivnost prefrontalnog korteksa dijela odgovornog za: racionalno razmišljanje, procjenu posljedica, kontrolu impulsa.
Drugim riječima: mozak prelazi iz “razmišljanja” u “reagiranje”.
Gabor Maté: afekt kao izlaz potisnutih emocija
Gabor Maté objašnjava da afekt često nije “trenutna istina”, nego izljev dugotrajno potisnutih emocija.
Prema njegovom radu s traumom:
- ljudi godinama potiskuju ljutnju, tugu ili povrijeđenost
- tijelo i psiha to “drže pod kontrolom”
- u afektu dolazi do pucanja te kontrole
Maté naglašava ključnu stvar da ono što izađe u afektu često je stvarno emocionalno prisutno, ali nije nužno točno oblikovano.
Daniel Goleman: “emocionalni otmica mozga”
Psiholog Daniel Goleman ovaj fenomen naziva emotional hijacking emocionalna “otmica” mozga.
U tom stanju emocija preuzima kontrolu nad mišljenjem, sjećanja se selektivno aktiviraju (češće negativna) i gubi se sposobnost nijansiranja
Zato afekt često proizvodi generalizacije (“uvijek”, “nikad”), pretjerivanja, miješanje prošlih i sadašnjih konflikata
Je li “sve što se kaže u afektu” istina?
Nije. Ali nije ni potpuno lažno. Stručnjaci razlikuju dvije razine:
1. Emocionalna istina
Ona može biti točna:
- “osjećam se povrijeđeno”
- “ovo me dugo boli”
2. Kognitivna interpretacija
Ona često nije točna:
- “ti me uvijek uništavaš”
- “nikad te nije briga”
Afekt spaja ove dvije razine u jednu izjavu, bez razlike između njih.
Viktor Frankl: razlika između impulsa i slobode
Viktor Frankl bi ovdje dodao važnu dimenziju čovjek uvijek ima trenutak slobode između osjećaja i reakcije. On ne negira emocije, ali naglašava nismo odgovorni za prvi impuls, ali jesmo za ono što s njim napravimo.
U afektu taj “prostor izbora” postaje vrlo uzak ali ne nestaje potpuno.
Zašto ljudi vjeruju da je afekt “gola istina”?
Postoje tri razloga:
- Autentičnost intenziteta – djeluje “iskreno” jer nema filtera
- Izlazak potisnutog – ljudi prvi put čuju nečiju skrivenu bol
- Konfliktna potvrda – ono što čujemo u ljutnji potvrđuje naše strahove
Ali intenzitet emocije ne znači točnost zaključka.
Što afekt zapravo otkriva?
Najčešće ne otkriva “istinu o drugome”, nego:
- gdje je osoba emocionalno ranjena
- što nije bilo izgovoreno na vrijeme
- koje potrebe nisu bile prepoznate
U tom smislu, afekt je više signal boli nego presuda stvarnosti.
Afekt nije laž, ali nije ni čista istina.
On je emocionalno iskren, kognitivno neprecizan i psihološki informativan
I možda je najvažniji uvid ovaj. Ono što kažemo u afektu često nije ono što mislimo, nego ono što nismo znali izgovoriti na miran način.
Razlika između destrukcije i razumijevanja ne leži u tome hoćemo li imati afekt, nego u tome što s njim napravimo nakon što prođe.
Toni Eterović
