Veze s traumom su kompleksne, ali znanost danas nudi jasne odgovore. PTSP nije rezerviran samo za ratne veterane. Može ga razviti bilo tko djeca, mladi i odrasli. Uzrok može biti bilo koji događaj koji osoba doživi kao prijetnju životu ili integritetu. PTSP je odgođena ili produljena reakcija na izuzetno traumatičan događaj (rat, nesreće, zlostavljanje) koji nadilazi uobičajeno ljudsko iskustvo.
Mnogo mladih ljudi ima PTSP
Jedan od najpriznatijih svjetskih stručnjaka je psihijatar dr. Bessel van der Kolk, autor bestselera “Tijelo pamti” (The Body Keeps the Score). Njegov rad je revolucionirao način na koji razumijemo kako trauma mijenja mozak i tijelo. Uz njega, iznimno je važan i dr. Gabor Maté, koji se fokusira na vezu između traume iz djetinjstva i kasnijih bolesti.
Mnogi imaju nedijagnosticiran PTSP
Mnogi mladi ljudi nakon doživljaja šoka može razviti PTSP a da ga nikada ne liječe. No život se počinje komplicirati kada to “gase” alkoholom, drogom, esktremnim ponašanjem koje ih prije ili kasnije dovede do konflikta sa zakonom ili psihijatrijskom prijema. Uzroci mogu biti: prometne nesreće ili prirodne katastrofe, nasilje u obitelji ili vršnjačko nasilje (bullying), gubitak voljene osobe ili teška bolest, seksualno zlostavljanje ili zanemarivanje u djetinjstvu (često se naziva Kompleksni PTSP).
Više puta se izmjenivao WHO opis PTSP
PTSP je svrstan u skupinu teških anksioznih (tjeskobnih) poremećaja. U najnovijem priručniku američke psihijatrijske udruge (DSM-5), PTSP je izdvojen u potpuno novu kategoriju pod nazivom “Poremećaji povezani s traumom i stresorom”.
Kako se živi s njim i ide li uz druge poremećaje?
Život s PTSP-om je izuzetno iscrpljujuć. Mozak osobe je stalno u stanju “crvenog alarma”. Često se javljaju flashbackovi osjećaj da se trauma ponovno događa, nesanica i noćne more, emocionalna obamrlost ili stalna razdražljivost.
PTSP rijetko dolazi sam. Često ga prate depresija, anksioznost te problemi s ovisnošću (alkohol ili lijekovi) kojima osobe pokušavaju “utišati” bol.
PTSP je biološka promjena u mozgu, a ne slabost karaktera. Stručna pomoć (psihoterapija poput EMDR-a ili kognitivno-bihevioralne terapije, a ponekad i lijekovi) ključna je za oporavak. Bez tretmana, simptomi se rijetko povlače sami od sebe.
Kako biti dobar prijatelj?
Ako ti netko povjeri da ima PTSP, evo kako možeš pomoći. Ne nudi “brza rješenja” poput “samo kreni dalje”. Osoba može biti povučena ili otkazati planove u zadnji tren jer se ne osjeća sigurno. Ne uzimaj to osobno. Razumi da njihove reakcije (npr. strah od buke) nisu pretjerivanje, već reakcija živčanog sustava. “Kako ti mogu najbolje pomoći kad se osjećaš loše?”
Ako ne žele pričati o detaljima traume, nemoj zapitkivati. Samo tvoja prisutnost znači puno.
Toni Eterović
