Pojam samoće puno je dublji od pukog fizičkog pitanja “jesam li okružen ljudima ili nisam”. Čovjek se može osjećati potpuno sam čak i u gomili, a istovremeno neki ljudi mogu živjeti sami i ne osjećati se usamljeno.
Samoća je često povezana sa:
• Nedostatkom smislenog odnosa – nije važno koliko je ljudi oko nas, već imamo li s nekim autentičnu povezanost.
• Nerazumijevanjem – osjećaj da nas nitko “ne vidi” ili ne razumije naše unutarnje stanje.
• Egzistencijalnom samoćom – duboki osjećaj odvojenosti koji se javlja iznutra, nevezan uz društvo.
• Nerealiziranim vrijednostima – kada živimo život koji nije u skladu s onim što nam je važno, osjećamo unutarnju prazninu.
• Neizgovorenim emocijama – kad skrivamo svoje misli ili brige, osjećamo se izolirano iako smo s drugima.
Drugim riječima, samoća nije odsustvo ljudi – nego odsustvo povezanosti i smisla.
Što o tome kaže dr. Viktor Frankl?
Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije i autor “Čovjekovo traganje za smislom”, naglašava nekoliko ključnih uvida: Samoća je povezana sa smislom, a ne s društvom. Frankl kaže da čovjek može izdržati gotovo sve, uključujući i samoću, ako vidi smisao u tome što prolazi. Usamljenost je najteža kada nam se čini besmislena.
Unutarnja praznina – “egzistencijalni vakuum”
Frankl opisuje stanje u kojem mnogi ljudi, iako okruženi drugima, osjećaju:
• prazninu,
• odsustvo svrhe,
• gubitak orijentacije.
To je razlog što se ljudi mogu osjećati usamljeno čak i u društvu – nije društvo to što nedostaje, nego unutarnji sadržaj. Čovjek ima potrebu za svrhom, a ne samo za kontaktom. Po Franklu, ljudska bića nisu samo društvena – ona su duhovno orijentirana. Ako čovjek ne zna zašto živi, ni tko ga okružuje neće ukloniti osjećaj samoće.
Najdublja čovjekova sloboda je unutarnja
Frankl tvrdi da:
• nitko nam ne može oduzeti naš unutarnji stav,
• sama činjenica da smo sami ne znači da smo izgubljeni,
• čovjek može pronaći smisao i u samoći, u trpljenju, u izolaciji, ako u tome otkrije vrijednost.
Povezanost s drugima dolazi kroz vrijednosti i ljubav. Frankl naglašava da je istinska ljubav i istinska povezanost ona koja vidi čovjekovu unutarnju bit. Ako toga nema, ljudi mogu biti fizički blizu, ali duhovno udaljeni.
Čovjek se osjeća sam ne zato što je fizički sam, nego zato što:
• nije povezan na dubokoj razini,
• ne izražava sebe,
• ne živi vrijednosti koje su mu bitne,
• ne vidi smisao u svojoj svakodnevici.
Frankl nas uči da je lijek za samoću otkrivanje smisla, stvaranje autentičnih odnosa, te njegovanje unutarnje slobode i prisutnosti.
TE
