Godine 2007. prilično neobična skupina brodolomaca pojavila se na obali sjeverne Francuske. Bile su to gumene patke na kraju svojeg 15-godišnjeg epskog putovanja koje je započelo u siječnju 1992. kada je brod koji je putovao iz Hong Konga u Sjedinjene Američke Države u oluji izgubio dio tereta. Jedan od kontejnera koji su završili u moru sadržavao je 28 800 igračaka od kojih su neke završile na obali Australije i istočne Amerike prije nekoliko godina. Druge su prešle Beringov prolaz i Arktički ocean te završile na obali Grenlanda, Velike Britanije i Nove Škotske.
Putovanje plastike bez kraja
Gumene patke nisu jedini oblik smeća koje je proizveo čovjek i koje besciljno pluta našim morima. Morski se otpad sastoji od proizvedenih ili prerađenih krutih materijala (npr. plastike, stakla, metala i drva) koji na ovaj ili onaj način završe u morskom okolišu.
Otprilike 10 milijuna tona smeća godišnje završi u svjetskim morima i oceanima. Plastika, odnosno plastični ambalažni otpad kao što su boce za piće i vrećice za jednokratnu uporabu, daleko je najčešća vrsta ostataka u morskom okolišu. Popis se nastavlja: oštećene ribarske mreže, užad, higijenski ulošci, tamponi, štapići za uši, kondomi, opušci, upaljači itd.
Masovna je proizvodnja plastike započela 1950-ih godina i eksponencijalno se povećavala od 1,5 milijuna tona godišnje na sadašnju razinu od 280 milijuna tona godišnje. Otprilike se jedna trećina trenutačne proizvodnje sastoji od nepovratne ambalaže koja se odbacuje u roku od oko godine dana.
Za razliku od organskih materijala, plastika nikada ne „nestane” u prirodi, već se sakuplja u okolišu, a osobito u oceanima. Sunčeva svjetlost, slana voda i valovi plastiku rastavljaju na još manje dijelove. Za rastavljanje jednokratne pelene ili plastične boce na takve mikroskopske dijelove treba proći oko 500 godina. No nije sva mikroplastika posljedica postupka odjeljivanja. Neki od potrošačkih proizvoda kao što su pasta za zube, kozmetički proizvodi i proizvodi za osobnu njegu već sadrže mikroplastiku.
Morske struje u kombinaciji s vjetrom i Zemljinom rotacijom okupljaju te komade od kojih su neki veliki tek nekoliko mikrona (milijunti dio metra) i stvaraju velike mrlje u područjima koja se nazivaju vrtlozi. Ovisno o njihovoj veličini mogu se doimati kao prozirna vrsta „plastične juhe”. Ti su vrtlozi tekući te promjenjive veličine i oblika. Najveći i najviše proučavani sjevernopacifički vrtlog prema procjenama sadrži 3,5 milijuna tona smeća, a utječe na područje za koje se smatra da je dvostruko veće od SAD-a. Postoji još pet velikih virova u našim oceanima u kojima se također gomila otpad, uključujući pritom i Atlantski ocean.
Neki otpadci isplivaju na obalu i miješaju se s pijeskom čak i u najzabačenijim dijelovima svijeta. Drugi pak postanu dio prehrambenog lanca.
Otkud dolazi morski otpad
Prema nekim procjenama, oko 80 % ostataka pronađenih u morskom okolišu rezultat je aktivnosti na kopnu. Izvor morskog otpada nije nužno ograničen na ljudske aktivnosti duž obale. Čak i kada se odlaže na kopnu, rijeke, poplave i vjetar prenose otpad u more. Za ostalo su odgovorne ribolovne aktivnosti, brodarstvo, postrojenja na moru kao što su naftne platforme i sustav kanalizacije.
Podrijetlo morskog otpada razlikuje se s obzirom na regije. Na Mediteranskom, Baltičkom i Crnom moru najviše morskog otpada proizvodi se kopnenim djelatnostima, dok su na Sjevernom moru pomorske aktivnosti podjednako odgovoran čimbenik.
Više plastike od planktona
Teško je procijeniti do koje mjere morski otpad može imati negativan učinak na okoliš. Dva su glavna štetna učinka morskog otpada na životinjski svijet u morima: gutanje i zaplitanje.
Istraživanjem iz 2004. godine koje je provela Algalita, neovisna zaklada za morska istraživanja sa sjedištem u Kaliforniji, otkrilo se da uzorci morske vode sadrže šest puta više plastike nego planktona.
S obzirom na njegovu veličinu i učestalost, morske životinje i ptice zamijene morski otpad za hranu. Procijenjeno je da je više od 40 % postojećih vrsta kitova, dupina i pliskavica, sve vrste morskih kornjača i oko 36 % vrsta morskih ptica progutalo morski otpad. Gutanje nije ograničeno na jednog ili dva pojedinca. Njime su pogođena jata riba i morskih ptica. Primjerice, plastika je pronađena u želucima više od 90 % morskih ptica roda Fulmarus čija su se mrtva tijela pojavila na Sjevernom moru.
Želudac pun neprobavljive plastike može spriječiti životinju da se hrani pa naposljetku umre od gladi. Kemikalije u plastici također mogu djelovati kao otrov, a ovisno o dozi mogu i trajno oslabiti ili pak ubiti životinju.
Veći komadi plastike također predstavljaju prijetnju morskom životu. Mnoge se vrste, uključujući tuljane, dupine i morske kornjače, mogu zaplesti u plastične ostatke, ribarske mreže i užad koji se nađu u moru. Većina zapletenih životinja ne preživi jer ne mogu doći do površine vode kako bi disale, ne mogu pobjeći od grabežljivaca niti se hraniti.
Vrh ledenog brijega
Morski je otpad svjetski problem, a teško je prikupiti pouzdane podatke. Struje i vjetrovi nose vidljive otpatke uokolo zbog čega se neki ostaci mogu brojati više puta. Nadalje, smatra se da samo mali dio morskog otpada pluta ili je izbačen na obalu. Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), samo 15 % morskog otpada pluta na morskoj površini; dodatnih 15 % ostaje u vodenom stupcu, a 70 % nalazi se na morskom dnu.
„Nevidljivi” dio otpada i dalje utječe na ukupno zdravlje morskog okoliša. Procjenjuje se da je izgubljeno, ostavljeno ili odbačeno približno 640 000 tona ribolovne opreme u svijetu. Te napuštene ribarske mreže godinama i desetljećima nastavljaju „loviti” ribu i ostale morske životinje.
Osim toga, neke od ribljih vrsta koje gutaju plastiku često završe na našim tanjurima. Konzumacija plodova mora izloženih plastici i njihovim kemikalijama na bazi ulja ugrožava i ljudsko zdravlje. Učinci na ljudsko zdravlje nisu u potpunosti utvrđeni.
Najveća ugroženost obalnih zajednica
Više od 40 % stanovništva Europske unije živi u obalnim područjima. Uz ekološki trošak, morski otpad ima i društveno-ekonomski utjecaj koji uglavnom pogađa obalne zajednice. Čista je obala od ključnog značaja za turizam. Na obali Atlantskog oceana u prosjeku je moguće naći 712 komada smeća na potezu plaže od 100 m. Bez djelovanja, morski se otpad gomila na plaži. Kako bi učinile svoja kupalištima privlačnijima turistima, mnoge zajednice i tvrtke moraju očistiti plaže prije početka ljetne sezone.
Ne postoje sveobuhvatne procjene ukupnih troškova morskog otpada za društvo. Isto je tako teško procijeniti gubitke lokalnog gospodarstva u pogledu potencijalnih posjetitelja koji se odluče za druga mjesta. No postoje primjeri konkretnih troškova raščišćavanja izraženi u novčanim jedinicama. U Velikoj Britaniji općine troše otprilike 18 milijuna eura godišnje za čišćenje plaža.
Čišćenje može pomoći u skupljanju većih otpadaka i poboljšati estetski izgled nekog područja, ali što je s malim otpadcima? Prema Kommunenes Internasjonale Miljøorganisasjon (KIMO), međunarodnoj organizaciji koja udružue mjesne vlasti u pogledu pitanja povezanih s onečišćenjem mora, približno 10 % (po masi) materijala na pješčanoj obali čini plastika. Zbog male veličine često ju je nemoguće razlikovati od pijeska.
Rješavanje problema morskog otpada: početi s prevencijom
Iako je morski otpad samo jedan od štetnih utjecaja na zdravlje morskog okoliša, on postaje sve veći problem. Nakupljanje i duga izdržljivost plastike u prirodi dodatno pogoršavaju cijeli problem. Morski je otpad problem koji prelazi granice: jednom kada se nađe u moru, ne pripada nikome. To otežava upravljanje otpadom i čini ga ovisnim o dobroj regionalnoj i međunarodnoj suradnji.
Neki su zakoni Europske unije izravno usmjereni na morske probleme. Primjerice, Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji Europske unije usvojena 2008. godine prepoznala je morski otpad kao jedno od područja koje treba rješavati radi postizanja dobrog ekološkog stanja svih morskih voda do 2020. godine. Nastavno na te direktive Europske unije i globalne predanosti izražene na Konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio+20 2012. godine, 7. Akcijski program EU-a za zaštitu okoliša (2014.–2020.) predviđa uspostavljanje polaznih vrijednosti i postavljanje cilja smanjenja.
Slično ukupnom upravljanju otpadom, prevencija je polazna točka za rješavanje morskog otpada. Kako možemo spriječiti nastanak smeća? Trebaju li nam plastične vrećice svaki put kada idemo u kupovinu? Mogu li neki od naših proizvoda i proizvodnih procesa biti osmišljeni tako da ne sadrže ili ne stvaraju mikroplastiku? Odgovor na to pitanje je pozitivan.
Djelovanje počinje na kopnu
Idući korak podrazumijeva djelovanje na kopnu, prije dolaska smeća do mora. U tom smislu, Europska unija ima politiku i zakone kojima je cilj poboljšanje upravljanja otpadom, smanjenje ambalažnog otpada i povećanje stope recikliranja (osobito plastike), poboljšanje pročišćavanja otpadnih voda te općenito učinkovitija uporaba resursa. Sastavljene su i direktive kako bi se suzbilo zagađenje iz brodova i luka. Poboljšanje provedbe prevencije nastanka otpada i politike za smanjenje mogu potencijalno ostvariti ogromne koristi.
No što je sa smećem koje već utječe na naša mora i oceane? Morski se otpad godinama gomilao u našim morima. Neki su komadi potonuli na dno, dok druge premještaju morske struje. Gotovo je nemoguće zamisliti da to sve možemo počistiti.
Pokrenuto je nekoliko inicijativa za prikupljanje otpada ribolovnim mrežama u kojima plovila skupljaju morski otpad –slično prikupljanju komunalnog otpada na kopnu. Međutim, primijenjenim metodama ne može se prikupljati smeće ispod određene veličine. Stoga problem mikroplastike ostaje neriješen. Štoviše, s obzirom na opseg problema i veličinu naših oceana, takve su inicijative previše ograničene da bi rezultirale stvarnim poboljšanjima.
Isto se može reći i za čišćenje plaža i obala. Pa ipak, takve su inicijative dobar način za podizanje svijesti o tom pitanju i za uključivanje građana u rješavanje problema morskog otpada. Na kraju, možda je riječ samo o pitanju brojeva. S povećanjem broja volontera koji se pridružuju takvim aktivnostima može se povećati i naš uspjeh u prevenciji.
IMPERIJ, EUROPA.EU
