Zagađenje mikroplastikom i nanoplastikom postao je jedan od najvećih nevidljivih problema našeg vremena. Sitne plastične čestice, često manje od čovječje dlake, pronađene su u pitkoj vodi, plodovima mora, pa čak i u ljudskim organima.
Sve sumnje ukazuju da mikroplastika ima “zasluge” autoimunih, onkoloških, endokrinoloških i neuroloških bolesti
Istraživači su razvili pristup koji koristi magnetno aktivirane nanočestice željeznog oksida u obliku tankih pločica koje se dodaju u zagađenu vodu. Te čestice su dizajnirane tako da se vežu za plastične fragmente, a zatim se zajednički uklanjaju iz vode pomoću vanjskog magnetskog polja.
Glavni autor i voditelj tima koji je razvio novu metodu čišćenje od mikroplastike i nanoplastike je dr. Chung Sung-wook, znanstvenik sa Pusan National University u Južnoj Koreji. Njegov tim zamijenio je uobičajene sferne magnetske nanočestice tanjim, pločastim željeznim oksidnim nanočesticama koje se lakše vežu za plastične fragmente i omogućuju efikasno uklanjanje plastičnih čestica iz vode primjenom magnetskog polja.
Ovaj proces omogućuje:
-
Uklanjanje više od 95 % mikro- i nanoplastike u roku od oko 10 minuta,
-
rad na vrlo sitnim česticama koje standardne metode filtracije teško “uhvate”,
-
potencijalnu primjenu u komunalnim postrojenjima, industriji i tretmanu otpadnih voda.
Takva brzina i učinkovitost u znatnoj mjeri nadilaze tradicionalne metode, koje često zahtijevaju dulje vrijeme i kompleksne filtere
Mikroplastika se nakuplja gotovo posvuda od vodenih površina do hrane i pića koje konzumiramo. Nedavna istraživanja pokazala su da voda iz plastičnih boca može sadržavati stotine tisuća mikročestica plastike po litri, uključujući nanoplastiku koja lako prolazi kroz konvencionalne filtere.
Znanstvenici, toksikolozi i ekolozi nalaze mikroplastiku svuda
Takvo zagađenje nije samo ekološki problem sve se više istražuje i njegov mogući utjecaj na ljudsko zdravlje, uključujući taloženje čestica u ljudskom tijelu. U tom svjetlu, nova korejska metoda predstavlja znanstveni pomak prema učinkovitijem pročišćavanju vode, što bi moglo imati široku primjenu u budućim sustavima za obradu vode.
Iako još nije jasno kada će ova tehnologija postati komercijalno dostupna, stručnjaci smatraju da ovakav pristup može biti važan dodatak postojećim sustavima pročišćavanja vode, osobito tamo gdje je kontaminacija mikroplastikom izražena.
No bez obzira na to, rezultat potvrđuje da znanost pronalazi nove načine za rješavanje kompleksnih problema okoliša i daje nadu da možemo učinkovito smanjiti prisutnost plastike u našim vodenim resursima.
Pripremio Toni Eterović, Science
