U sudnicama diljem svijeta, suci su često opisivani kao “bogovi postupka” – osobe koje imaju moć odlučivanja o ljudskim sudbinama temeljem zakona. Ipak, kako pravosudni sustavi počivaju na ljudskom tumačenju zakona, neizbježna je mogućnost pogreške. Svjedoci smo situacija u kojima su krivi ljudi oslobođeni, dok nevini snose teret osude. Strah okrivljenih je veliki jer ima najčešće odvjetnici brane, da i sami iznose obranu a samim time nastaje začarani krug pun rupa. Manipulacija okrivljenih je velika no također krik i tišina nedužnih je patnja nad patnjama.
Zakon i ljudska interpretacija
Pravni sustavi, ma koliko bili precizni, rijetko pružaju apsolutnu objektivnost. Zakon se često temelji na općim načelima koja ostavljaju prostor za interpretaciju. Sučev zadatak nije samo da “primijeni zakon”, već da ga tumači u kontekstu svakog pojedinog slučaja.
Objektivno tumačenje zakona: Temelji se na neutralnom i nepristranom pristupu gdje se presuda donosi isključivo na temelju činjenica i dokaza.
Subjektivno tumačenje zakona: Kada sučev osobni sustav vrijednosti, uvjerenja ili čak pristranosti utječu na konačnu odluku.
Osobno tumačenje: Može uključivati i suosjećanje sa strankama, što vodi do donošenja odluka koje možda odstupaju od stroge pravne norme.
Nevini osuđeni, krivi oslobođeni
Povijest pravosuđa prepuna je primjera pogrešaka:
1. Nevini osuđeni:
U situacijama kada je pravosuđe pod pritiskom da osigura “pravdu” brzo i efikasno, ponekad se osuđuju ljudi na temelju slabih dokaza ili lažnih svjedočenja.
Forenzičke pogreške, manjak resursa za obranu ili pristranosti prema određenim skupinama često igraju ulogu.
Primjer: Brojni slučajevi oslobođenja putem DNA dokaza desetljećima nakon što su nevini već odslužili kazne ili čak bili smaknuti.
2. Krivi oslobođeni:
Moćni pojedinci s boljim resursima za obranu (utjecajni odvjetnici, manipulacija dokazima) često uspijevaju izbjeći kaznu.
Tehničke pogreške u postupku ili proceduralne nepravilnosti mogu rezultirati oslobađanjem krivaca.
Primjer: Slučajevi korumpiranih političara ili bogatih pojedinaca oslobođenih zbog “nedostatka dokaza” ili proceduralnih propusta.
Razlozi za greške
1. Ljudska greška: Suci, porote i pravnici nisu imuni na pritisak, stres ili pogreške u prosudbi.
2. Nedostatak dokaza: Pravda zahtijeva uvjerljive dokaze, a nedostatak istih može dovesti do oslobađanja krivih ili osude nevinih.
3. Lažna svjedočenja: Svjedoci, ponekad iz straha ili pod pritiskom, daju netočne iskaze.
4. Pristranost: Kulturne, socijalne ili osobne pristranosti utječu na odluke.
5. Tehnička pitanja: Pravna pravila ponekad više štite postupak nego pravdu – čak i ako su dokazi čvrsti, proceduralne greške mogu poništiti presude.
Kako smanjiti greške?
Reforma pravosuđa: Jasniji zakoni i smanjenje prostora za subjektivna tumačenja.
Tehnološka podrška: Upotreba forenzičkih alata i video nadzora kako bi se povećala točnost dokaza.
Edukacija sudaca i porota: Eliminacija pristranosti kroz bolje razumijevanje ljudskih i pravnih prava.
Revizija presuda: Mogućnost ponovnog suđenja temeljem novih dokaza.
Zaključak
Pravosuđe nije savršeno – to je sustav koji vodi ljudska ruka, a ljudska priroda je podložna pogreškama. I dok suci imaju zadatak održavati pravdu, njihova moć dolazi uz veliku odgovornost. Potrebno je kontinuirano ulaganje u pravosudni sustav kako bi se spriječilo da nevini trpe ili da krivi izbjegnu kaznu. Pravda možda jest ideal, ali njezino ostvarivanje zahtijeva stalnu budnost i inovaciju.
Pripremio Toni Eterović
