Najmoćniji agent CIA uništio nedužne lažnim optužbama

James Jesus Angleton bio je jedna od najmoćnijih i najkontroverznijih figura u povijesti američke obavještajne zajednice. Služio je kao šef kontraobavještajne službe CIA-e punih 20 godina, od 1954. do 1975. On je bio arhitekt moderne CIA-e i čovjek bez kojeg niste mogli dobiti visoku poziciju u američkoj obavještajnoj zajednici punih 20 godina. Izgradila ga je paranoja u špijuna ali i osobu kojoj se bilo opasno zamjeriti. Njegove tišine i osmjeha su se svi bojali.

Izdaja najvećeg prijatelja bila je presudna za njegov karakter, bolest ali i najveća postignuća

James Angleton nije bio samo paranoičan zbog posla; on je živio paranoju kao umjetnost i znanost. Njegov pad u to stanje bio je rezultat duboke osobne izdaje i specifičnog intelektualnog sklopa. Ključni trenutak za njegovu paranoju bila je izdaja najvećeg prijatelja Kima Philbyja, visokog časnika britanskog MI6.

Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, Angleton i Philby bili su nerazdvojni. Ručali su svaki tjedan, dijelili najdublje državne tajne i pili zajedno.

Ispostavilo se da je Philby bio sovjetski špijun (dio čuvene “Petorke iz Cambridgea”). Angleton se nikada nije oporavio od činjenice da ga je čovjek kojeg je smatrao bratom i mentorom “vukao za nos” godinama. Od tog trenutka, Angleton je zaključio: “Ako me on mogao prevariti, može bilo tko.”

Progonio je nedužne iz osvete i uvjerenja. Kolege i susjedi su stradali zbog “širenja trača”

Angleton je bio opsjednut idejom da se Sovjetski Savez duboko infiltrirao u CIA-u. Pokrenuo je masovnu, desetljećima dugu istragu (“mole hunt”) koja je paralizirala agenciju. Sumnjičio je desetke nevinih agenata, uništavajući njihove karijere pod teretom paranoje. Podigao je cijelu CIA-u i šefove da optuži kolege podmetačinama.

Suvremeni špijuni posljednjih godina prate trendove

Pazite što pričate i gdje pričate jer vam život može postati paranoja

Projekt MK Ultra: Šetaju li svijetom danas umno kontrolirani robovi?

Također je i mnoge susjede koji bi ga krivo pogledali prijavio sustavu da su otkrili njegove operacije i tražio da im se uništava i remeti svakodnevni život. Operativci su smatra se odraditi ljude u koje je samo upro prstom a neki su doživjeli tragedije, objesili se, pali pod auto u prometnoj nesreći kao i nestao im član obitelji.

Opsjednut Sovjetima i rušenjem Sovjetskog saveza

Njegov posao je bio spriječiti strane službe (KGB) da se infiltriraju u SAD. On je imao ovlasti istražiti bilo kojeg zaposlenika CIA-e, uključujući svoje nadređene. Bez njegovog “blagoslova” i sigurnosne provjere, nitko nije mogao napredovati. Šefovi CIA-e su ga se bojali jer je u svakom trenutku mogao otvoriti dosje o njima. Nema dokaza ali tvrdi se da je njegov klan mogao doslovno ubiti i podmetnuti dokaze nevoljenima.

Vjerovao je da su svi sovjetski prebjezi zapravo dvostruki agenti poslani da dezinformiraju Zapad. Na Yaleu je studirao književnu kritiku i te je vještine prenio u špijunažu. Analizirao je izvještaje kao pjesme, tražeći skrivena značenja i obrasce tamo gdje ih drugi nisu vidjeli. Bio je ključan u nekoliko povijesnih trenutaka koji su oblikovali svijet.

Bio je špijun kojem su tri predsjednika SAD dali veću moć od direktora

Angleton je bio taj koji je 1956. preko svojih veza nabavio tekst govora u kojem je Nikita Hruščov osudio Staljinove zločine. To je bio najveći obavještajni trijumf tog vremena i omogućilo je SAD-u da započne psihološki rat protiv SSSR-a. Nadzirao je projekt dešifriranja sovjetskih poruka koji je otkrio špijune poput Juliusa i Ethel Rosenberg (koji su Rusima dali atomsku bombu). Kada bi se pojavio neki prebjeg iz Rusije, Angleton je bio taj koji je odlučivao je li on “pravi” ili “lažni”. Njegova procjena je određivala američku vanjsku politiku prema SSSR-u.

Prvi agent koji je spojio CIU i Mossad a Židovi mu dugovali

On je osobno izgradio vezu s izraelskom službom MOSSAD. Bio je toliko važan za Izrael da mu je nakon smrti u Jeruzalemu podignut spomenik. Preko te veze, SAD je dobivao informacije iz unutrašnjosti sovjetskog bloka koje nitko drugi nije imao.Bio je ključni arhitekt bliske suradnje između SAD-a i izraelskog Mossada te je vodio tajne operacije protiv anti-ratnih pokreta u Americi (Operacija CHAOS).

Angleton se u špijunažu dao 100%. Bio je radoholičar koji je radio do kasno u noć, pio ogromne količine džina i čaja, te strastveno uzgajao orhideje i brusio drago kamenje (hobiji koji zahtijevaju ekstremnu preciznost i strpljenje).Vjerovao je u “Veliku obmanu” (Monster Plot) – teoriju da KGB kontrolira sve informacije koje dolaze na Zapad, uključujući i navodne sukobe unutar komunističkog bloka.

Zavolio je špijunažu i postao svjesan da ga je ona obuzela i ukrala od svijeta.

Za njega ništa nije bilo slučajno. Svaki kašalj, svaki tipfeler u izvještaju bio je potencijalni šifrirani znak. Angleton je živio paranoju. Dao je pratiti i uništiti svakoga tko mu se privatno nije sviđao. Bio je izrazito zatvoren, ali je u rijetkim trenucima pred kraj života i u nekim internim ispitivanjima ostavio tragove svog razmišljanja.

Govorio je da u obavještajnom radu čovjek gubi razliku između istine i laži. Rekao je čuvenu rečenicu o “wilderness of mirrors” (divljini ogledala), opisujući svijet u kojem se odrazi beskonačno ponavljaju dok ne izgubite pojam o stvarnosti. Kada su ga pitali o nevinim agentima čije je karijere uništio svojom sumnjom, bio je hladan. Smatrao je to “nužnom kolateralnom žrtvom” u ratu protiv Moskve.

Pred smrt je jednom novinaru priznao da su ga “obavještajni bogovi” kaznili jer je predugo gledao u mrak.

Rezultat njegove opsesije

Postao je toliko paranoičan da je počeo sumnjati i u vlastite direktore CIA-e, pa čak i u američke predsjednike. Njegov stan i ured bili su puni tajnih sefova i neobrađenih dosjea. Na kraju je postao “zarobljenik vlastitog uma”. Postao je bolestan. On je dokaz da prevelika moć u kombinaciji s paranojom ne uništava samo neprijatelja, već prvenstveno onoga tko tu moć drži.

Predsjednici poput Eisenhowera, Kennedyja i Johnsona oslanjali su se na njega jer je on držao “ključ istine”. Angleton je vodio tzv. “izraelski desk” i imao pristup informacijama koje čak ni direktori CIA-e nekad nisu imali. Bio je jedini agent koji je imao potpunu autonomiju. Radio je u svom uredu ispunjenom dimom cigareta, okružen hrpama dosjea koje nitko drugi nije smio dirati.

Dao je sebe 100% do bolesti i smrti

Njegova “posebnost” bila je u tome što je od obavještajnog rada napravio misticizam. On nije samo prikupljao podatke, on je stvarao teorije zavjere koje su bile toliko kompleksne da su mu šefovi morali vjerovati jer ih nitko drugi nije mogao razumjeti.

Bio je moćniji od mnogih političara jer je kontrolirao sustav provjere. Ako je Angleton rekao da si špijun, tvoja karijera i život bili su gotovi, bez obzira na to jesi li nevin. Bio je “tiha moć” koja je kontrolirala mehanizme države iz mraka svog ureda.

Angleton je dobio najvećeg protivnika, ravnatelja Williama Colbya i novinara suradnika Colbya koji je izazvao potres unutar CIA i društva.

Kraj karijere i moći

Angleton nije smijenjen “tek tako”; bio je to dramatičan kraj ere koji je izazvao pravi potres u CIA-i. Njegov pad bio je rezultat dugogodišnjeg sukoba s ravnateljem Williamom Colbyjem i golemog skandala koji je iscurio u javnost.

William Colby i Angleton bili su suprotnosti. Dok je Angleton vjerovao u “divljinu ogledala” i paranoično traganje za krticama koje je paraliziralo agenciju, Colby je želio modernu, transparentniju i učinkovitiju CIA-u. Colby je smatrao da je Angletonova “super-sumnjičavost” postala kontraproduktivna jer agencija više nije mogla vrbovati prave agente pošto je Angleton u svakom potencijalnom suradniku vidio dvostrukog sovjetskog agenta.

Angleton je vodio svoj odjel kao privatnu državu unutar države, ne polažući račune nikome, što Colby više nije želio tolerirati.Izravni povod za smjenu bio je članak novinara Seymoura Hersha u New York Timesu 1974. godine.

Medijski skandal ga je dotukao, ozvučio na tisuće nedužnih Amerikanaca otkrio je istraživački novinar

Hersh je objavio da je CIA godinama ilegalno uhodila američke građane unutar SAD-a, što je bilo strogo zabranjeno statutom agencije. Taj program, koji je provodio upravo Angletonov odjel, prikupio je dosjee o tisućama Amerikanaca. Čim je priča izašla, Colby je iskoristio trenutak da “očisti kuću” i objavi Angletonovu ostavku kako bi spasio agenciju od potpunog uništenja u očima javnosti.

Colby je mjesecima tražio način kako ukloniti čovjeka koji je znao sve tajne svih visokih dužnosnika. Colby mu je 17. 12.1974. ponudio “izlaznu kartu” – da pređe na savjetodavnu funkciju bez ikakve stvarne moći ili da ode u mirovinu s punim beneficijama. Angleton je bio ogorčen.

Došlo je do žestokih svađa u kojima je Angleton optuživao Colbyja da uništava obrambene sposobnosti Amerike. Ipak, pritisak javnosti i činjenica da je njegova “paranoja” postala javni skandal prisilili su ga da potpiše ostavku 24. 12. 1974.

Pripremio Toni Eterović