Veliki komadi plastike mogu se raspasti u čestice nano veličine koje često pronađu put do tla i vode.
Možda je manje poznato da mogu i lebdjeti u zraku. Nije jasno kako nanoplastika utječe na ljudsko zdravlje, ali studije na životinjama pokazuju da je potencijalno štetna.
Kao korak prema boljem razumijevanju rasprostranjenosti nanoplastike u zraku, istraživači su razvili senzor koji detektira te čestice i određuje vrste, količine i veličine plastike pomoću šarenih karbonskih točkica. Istraživači su svoje rezultate predstavili jučer na jesenskom sastanku Američkog kemijskog društva (ACS).
“Nanoplastika predstavlja veliki problem ako se nalazi u zraku koji udišete, ulazi u vaša pluća i potencijalno uzrokuje zdravstvene probleme”, kaže Raz Jelinek, Ph.D., glavni istraživač projekta.
“Jednostavan, jeftin detektor poput našeg mogao bi imati ogromne implikacije i jednog dana upozoriti ljude na prisutnost nanoplastike u zraku, dopuštajući im da nešto poduzmu.”
Milijuni tona plastike proizvedu se i bace svake godine. Neki plastični materijali polako erodiraju tijekom upotrebe ili nakon odlaganja, zagađujući okoliš česticama mikro i nano veličine.
Nanoplastika je toliko mala—obično manja od 1-µm široka—i lagana da čak može lebdjeti u zraku, gdje je ljudi onda mogu nesvjesno udahnuti.n Istraživanja životinjama pokazuju da gutanje i udisanje ovih nanočestica može imati štetne učinke. Stoga bi moglo biti korisno znati razine onečišćenja okoliša nanoplastikom u zraku.
S.K., foto: pixabay
