Nove genetske analize divljih babuna u južnoj Keniji otkrivaju da većina njih nosi tragove hibridizacije u svojoj DNK.
Kao rezultat križanja, otprilike trećina njihove genetske strukture sastoji se od gena druge, blisko povezane vrste. Studija je provedena u regiji u blizini kenijskog Nacionalnog parka Amboseli, gdje se žuti pavijani povremeno susreću i miješaju sa svojim susjedima anubis pavijanima koji žive na sjeverozapadu.
Istraživači su pratili te životinje gotovo svakodnevno od 1971. godine, bilježeći kada su se parile s autsajderima i kako su dobiveni potomci prošli tijekom života u sklopu Projekta istraživanja pavijana Amboseli, jedne od najdugovječnijih terenskih studija divljih primata u svijet.
Tijekom tog vremena, podaci pokazuju da su određeni dijelovi anubis DNK skupo koštali hibride koji su ih naslijedili, utječući na njihov opstanak i reprodukciju na takav način da je manje vjerojatno da će se ti geni danas pojaviti u genomima njihovih potomaka, rekao je Vilgalys, sada postdoktorand na Sveučilištu u Chicagu.
Njihovi su rezultati u skladu s genetskim istraživanjem kod ljudi, što sugerira da su i naši rani preci platili cijenu za hibridizaciju. Ali što su točno geni neandertalaca i denisovaca učinili da ih oštete, teško je otkriti iz ograničenih fosilnih i DNK dokaza koji su dostupni.
Istraživači kažu da pavijani u Amboseliju pružaju naznake o troškovima hibridizacije. Koristeći RNA sekvenciranje za mjerenje aktivnosti gena u krvnim stanicama pavijana, istraživači su otkrili da je vjerojatnije da će prirodna selekcija ukloniti dijelove posuđene DNK koji djeluju kao prekidači, uključujući i isključujući druge gene.
S.K., phys.org., foto: pixabay
